Šta se čuva u arktičkom ‘sefu sudnjeg dana’?

Sjemena graha, heljde, bamije iz BiH od sada i u svjetskom trezoru

RSE: Kako se došlo na ideju da se i sjemena iz Bosne i Hercegovine nađu u trezoru banke na Svalbardu?

Gaši: Svaka zemlja koja ima banku gena ili više njih ima pravo da aplicira na sredstva organizacije The Global Crop Diversity Trust koja financira rad banaka gena, ali samo u smislu da se naprave duplikati materijala koji bi se onda mogli poslati na Svalbard, kao najsigurniju banku gena, jer ona sakuplja sjemena iz čitavog svijeta.

Mi nismo znali za tu mogućnost dok me nije kontaktirao Asmund Asdal, kolega iz Norveške, sa kojim sam radio na istraživačkim projektima, a koji je i direktor banke gena na Svalbardu. Preporučio je da apliciramo na ta sredstva. Dobili smo određena sredstva da izvršimo regeneraciju koja podrazumijeva sjetvu naših materijala i dobivanje novih sjemenki koje onda služe kao duplikat našeg materijala kojeg možemo poslati na Svalbard, i na taj način osigurati se ako se nešto desi s našim materijalom ovdje u BiH, odnosno da bh. materijal ne bude trajno izgubljen. Projekat se, nakon dvije godine, završio. Mi smo poslali većinu našeg materijala koji je sada uvršten u kolekcije trezora.

RSE: Šta je bio sadržaj bh. pošiljke?

Gaši: Taj materijal je jedinstven za Bosnu i Hercegovinu. Dio tog materijala se, možda, može naći u nekim bankama gena u regiji, ali većina tog materijala postoji samo u našoj banci gena. Zato je u interesu kolega iz Svalbarda da u svojoj kolekciji sačuvaju i taj unikatan materijal.

U pitanju je desetak različitih poljoprivrednih kultura koje se razmnožavaju sjemenom. To su većinom razne domaće sorte graha, kukuruza, suncokreta, heljde, paradajza, bamije. U pitanju su duplikati koji su poslati na Svalbard. Izvorni materijal ostaje ovdje, u našoj banci gena. Materijal smo poslali u dvije posebne, velike kutije koje se pohranjuju na police trezora.

Način na koji smo prenijeli taj materijal je tzv. black box, što znači da oni nemaju mogućnost da otvaraju ili diraju taj materijal. Oni samo pohrane kutije koje smo im spakovali jer je taj materijal osušen, provjerena je njegova klijavost i spakovan je u aluminijske, vakuum pakovane vrećice.

RSE: Imajući u vidu ratove, klimatske promjene, prirodne i ostale nesreće, koliki je značaj postojanja svjetske banke biljnog sjemena?

Gaši: To nije nešto čime se bavim, ali smatram da postoji relativno ili jako mala šansa da sav materijal u svijetu bude uništen u nacionalnim bankama gena. Ono što je puno veća vjerovatnoća je da dio materijala bude uništen negdje na nekom žarištu, ne mora to biti nužno rat, može biti nekakva elementarna nepogoda. Činjenica da sve zemlje koje su tamo uvrstile svoj najbitniji materijal, im je, na neki način, zagarantovan – imaju osiguranje da njihov cjelokupni materijal ne bi trebao nikada, ili bar narednih decenija, da propadne. To je od izuzetne važnosti.