Deponija umjesto šume kod Tešnja

Deponija jalovine na mjestu nekadašnje šume. Prizor je to iz okoline Tešnja gdje je posječena državna šuma na više od 18 hektara zemljišta, s ciljem odlaganja otpada iz obližnjeg tunela.

“Nema dileme da je počinjen ekocid u kome je posječena šuma na površini veličine 28 nogometnih igrališta”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Davor Šupuković, ekološki aktivista iz Mreže organizacija za zaštitu prirode Bosne i Hercegovine.

Stotine stabala jele i smreke posječena su početkom ove godine na Kraljevom Brdu, koje je Prostornim planom posebnih obilježja u Federaciji BiH 2017. proglašeno vrijednim prirodnim nasljeđem.

Šuma je bila u vlasništvu države, što znači da pripada imovini pod zabranom raspolaganja, prema zakonu koji je prije 20-ak godina nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice.

Sječu i odlagalište jalovine iz tunela Crni Vrh, koji se gradi na trasi Koridora Vc, omogućilo je u oktobru prošle godine Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH.

Rješenjem koje je tada potpisao ministar entiteta Federacija BiH Kemal Hrnjić, javnom preduzeću Autoceste FBiH odobrena je prenamjena šumskog u građevinsko zemljište.

Uslijedile su i dozvole za gradnju od nižih nivoa vlasti, ali i upozorenja iz organizacija za zaštitu prirode BiH da se deponija nalazi u blizini vodozaštitne zone i da je na djelu uništavanje prirodnih resursa.

“Radi se o još jednom beskrupuloznom činu pustošenja državne imovine i nepovratnom uništenju vrijedne šume”, kaže Šupuković za RSE.

‘Siva zona'

Sječa šume u Tešnju jedan je od primjera odnosa vlasti u oba bh. entiteta prema prirodnom bogatstvu, ali i državnoj imovini kojoj Zakon formalno garantira zaštitu.

Državnom imovinom u BiH zabranjeno je raspolagati od 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.

Ovaj zakon na snazi je dok domaće vlasti ne usvoje novi zakon kojim će riješiti pitanje raspodjele državne imovine, ali do danas o tome nema političkog dogovora.

Unatoč zakonskoj zabrani, vlast u Republici Srpskoj godinama prodaje državnu imovinu tvrdeći da je ona vlasništvo tog entiteta.

Posljednji primjer je prodaja šumskog zemljišta na Jahorini, nakon čega je reagirao Ured visokog predstavnika (OHR) i Pravobranilaštvo BiH, kao institucija nadležna za zaštitu državne imovine.

Istovremeno, propisi u Federaciji BiH godinama omogućavaju praksu pretvaranje šuma u građevinsko zemljište. Tako su na mjestu nekadašnjih šuma u tom entitetu “nicali” rudarski kopovi, kamenolomi i apartmanska naselja.

Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine, ocjenjuje za RSE da, dok se u RS-u djeluje otvoreno nezakonito, jer se taj “entitet lažno predstavlja kao titular i prodaje državnu imovinu”, u Federaciji BiH postoji “siva zona”, gdje se sve odigrava “u tišini”.

“To je bunar koruptivnog djelovanja gdje su se ostvarili ogromni interesi. Neka vrsta sive birokratske zone u kojoj se na suptilan način izigrava Zakon. Nastaju nepopravljive ili teško popravljive štete, pogotovo u slučajevima rudnika i evo deponije u Tešnju”, kaže Cero.

‘Masakr motornom pilom u Tešnju'

Šuma u Tešnju posječena je na temelju Odluke o načinu pretvaranja šumskog zemljišta u građevinsko koju je 2012. godine usvojila Vlada Federacije BiH.

Iz resornog federalnog Ministarstva nisu odgovorili na upit RSE o razlozima sječe šume i odabira lokacije za deponiju.

Za prenamjenu šumskog zemljišta, preduzeće Autoceste FBiH uplatilo je oko 300.000 maraka (oko 150.000 eura) u budžete Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH.

Urbanističku dozvolu dodijelila je Općina Tešanj, čiji načelnik Suad Huskić tvrdi da nije bilo bolje lokacije od one na Kraljevom Brdu.

Iz Općine za RSE, također, kažu da je ključnu odluku u ovom procesu donijelo resorno entitetsko ministarstvo koje je potpisalo rješenje o prenamjeni zemljišta.

U javnom preduzeću Autoceste FBiH tvrde, pak, da je deponija predviđena glavnim projektom autoceste na dionici Medakovo – Ozimica.

“Ishodovanje potrebnih suglasnosti od Općine je pokazatelj da prostor odlagališta odgovara i lokalnoj zajednici”, naveli su u odgovoru za RSE.

No, vijećnik iz Tešnja Nermin Deljkić situaciju u Tešnju opisuje “masakrom motornom pilom”, aludirajući na prizore iz poznatog horor filma.

Također, demantuje tvrdnje da je deponija planirana glavnim projektom, a zbog svega je, kako kaže, podnio krivičnu prijavu.

“U projektu za autocestu pisalo je da neće biti nikakvog negativnog utjecaja na šumu, zbog čega se i pravio tunel. Materijal iz njega trebao je biti iskorišten kao podloga za cestu. O deponiji se nije pričalo, samo su došli i posjekli šumu”, rekao je.

Zastupnica u kantonalnoj Skupštini Sanja Renić uputila je na adrese inspekcija, te nekoliko domaćih i međunarodnih institucija, upozorenje da su sječom u Tešnju ugrožena i izvorišta mineralne vode, tražeći hitnu reakciju.

“Dobila sam, uglavnom, odgovore bez odgovora, a najčešće da niko nije nadležan”, ističe ona.

Da li je odluka Vlade zakonita?

Vlada Federacije BiH usvojila je krajem prošle godine novu odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta i njegovom privremenom korištenju.

Iz Vlade je tada poručeno da se ona razlikuje od propisa iz 2012., te da je cilj zaštititi državnu imovinu. Također, premijer Nermin Nikšić je rekao da je donesena nakon konsultacija sa OHR-om.

U prvoj verziji te odluke bilo je predviđeno da je za promjenu namjene državnog šumskog zemljišta potrebna suglasnost Pravobranilaštva BiH. Međutim, ta odredba je naknadno izbrisana.

Iz Pravobranilaštva BiH nisu odgovorili na upite RSE da li su bili konsultirani pri donošenju odluke i kako tumače takav potez entitetske Vlade.

Larisa Velić, bivša članica OHR-ove radne grupe za pitanja državne imovine, ocjenjuje za RSE da je Odluka Vlade Federacije neustavna i da je potrebno Ustavnom sudu BiH podnijeti zahtjev za ocjenu njene ustavnosti.

“Dugoročno gledano, država će kroz ovakve i slične odluke ostati bez imovine”, upozorila je za RSE, navodeći da Pravobranilaštvo BiH mora biti uključeno u sve postupke u vezi s pitanjima imovine i imovinskih interesa države.

Pojasnila je da entiteti nemaju ingerencije da donose ovakve odluke, niti su ovlašteni da u ime BiH raspolažu državnom imovinom.

Na upit RSE da li su odobrili Odluku koju je usvojila Vlada Federacije BiH, iz OHR-a kažu da su “dali tehničko-pravna pojašnjenja Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, osobito kad je riječ o raspolaganju, prenamjeni i privremenom korištenju šumskog zemljišta”.

OHR je, kako ističu, pojasnio da se zabrana raspolaganja imovinom odnosi na “direktan ili indirektan prijenos vlasništva”, ali ne utječe na “privremeno korištenje” koje se spominje u odluci entitetske Vlade.

Istaknuto je i da OHR stalno podsjeća da sve relevantne institucije moraju poduzeti sve neophodne korake kako bi se na odgovarajući način ostvarila puna imovinska prava države kao vlasnika i titulara državne imovine.

“OHR se snažno zalaže za provedbu relevantnih odluka Ustavnog suda BiH u vezi sa državnom imovinom. To je temeljni uslov za ostvarivanje vladavine prava”, navedeno je u dopisu.

Ustavni sud BiH je nekoliko puta presuđivao da samo država BiH može raspolagati državnom imovinom.

Prema odluci Ustavnog suda BiH, državna imovina predstavlja pokretne i nepokretne stvari te može obuhvatati i javna dobra (rijeke, planine, prirodna bogatstva, saobraćajnu infrastrukturu i sl).

Nemoguće vraćanje u prvobitno stanje

Odluka Vlade Federacije predviđa ustupanje šumskog zemljišta na privremeno korištenje, s ciljem eksploatacije minerala i drugih prirodnih bogatstava, te sportsko-turističkih djelatnosti.

Jedna od njenih odredbi je i da se šuma, nakon eksploatacije, odnosno isteka koncesionog ugovora, mora vratiti u prvobitno stanje.

Njome je krajem prošle godine, o čemu je pisao RSE, kompaniji “Adriatic Metals BiH” omogućeno “privremeno korištenje” šumskog zemljišta u Varešu, za eksploatacija ruda i mineralnih sirovina.

Dalibor Balian, profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, upozorava za RSE da se jednom uništena šuma ne može vratiti u prvobitno stanje.

“Ljudi ne poznaju prirodne procese kad donose takve odluke. Za vraćanje u prvobitno stanje treba 200-300 godina, ako i tad uspijete. Ukoliko tu napravite hotel, imate betonirane površine, ko će to srušiti?”, kaže on.

Primjer su, kako kaže, i rudokopi na području Đurđevika, Živinica i Banovića, kao i mnogi drugi slučajevi u kojima se “pogodovalo investitorima”.

“To su postale industrijske pustinje. Kad pogledate slike iz Vareša, gdje je ‘oguljena' najbolja šuma i gdje je ostao goli kamen, kako će se to vratiti. Nikome ovdje ne odgovara zakonsko rješenje, a ako uništimo šume, uništili smo sami sebe”, tvrdi Balian.

Šta je sa ekspertnom grupom OHR-a?

Pitanje državne imovine je višegodišnja obaveza vlasti BiH i jedan od uvjeta za završetak međunarodne supervizije u BiH, odnosno zatvaranje OHR-a.

U Zakonu o zabrani njenog raspolaganja iz 2005. državna imovina je definirana kao ona koja je pripala BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše socijalističke Jugoslavije iz 2001. godine.

Govoreći o tome kako će buduće zakonsko rješenje izgledati, Muharem Cero ističe da se pribojava kako će biti legalizirano dosadašnje “rasparčavanje” državnom imovinom.

“U toj priči nema nevinih i RS nije izuzetak. Činjenica je da su svima ruke ‘u pekmezu' i to je dovoljno za potvrdu da će faktičko stanje dobiti ovjeru i da ćemo imati nekažnjeni kriminal”, ističe on.

S ciljem sačinjavanja preporuka koje će domaćim vlastima pomoći pri usvajanju zakona o državnoj imovini, OHR je u aprilu prošle godine formirao radnu grupu eksperata.

Grupa se nekoliko puta sastala, rezultati njenog rada do danas zvanično nisu objavljeni, a jedna od članica, Larisa Velić, kaže za RSE da je rasformirana krajem prošle godine.

O razlozima i rezultatima rada za RSE nije mogla govoriti, s obzirom na to da su članovi grupe, kako kaže, potpisali izjavu o tajnosti.

“Trebali smo donijeti zaključke, ali je na kraju sve odjednom završeno. Imamo zabranu, ali i legitimni interes da kažem da u tome više ne sudjelujem”, navela je Velić.

Na upit RSE da prokomentira navode o prekidu rada ekspertne grupe i razlozima za to, do zaključenja ovog teksta OHR nije odgovorio.

Suradnja na tekstu: Arnes Grbešić