Entiteti u BiH i bez riješene granice sa Srbijom planiraju elektrane na Drini

Već 32 godine Bosna i Hercegovina i Srbija nemaju riješeno pitanje državne granice. Svi dosadašnji pregovori su propali, jer dvije zemlje imaju dijametralno suprotne stavove na koji način to riješiti na spornim tačakama.

I dok Srbija traži zamjenu teritorije na više mjesta, Bosna i Hercegovina na to ne pristaje.

No, to nije spriječilo bosanskohercegovačke entitete, Republiku Srpsku i Federaciju BiH da planiraju izgradnju tri hidroelektrane na rijeci Drini, uprkos tome što je to nemoguće bez rješavanja državne granice.

Entiteti bi hidroelektrane gradili zajedno sa Srbijom i u to u omjeru po 25% za svaki bh. entitet i preostalih 50% za Srbiju.

Hidroelektrane Rogačica, Tegare i Dubravica trebalo bi da budu izgrađene u sklopu projekta “Srednja Drina”, između postojećih hidroelektrana u Bajinoj Bašti i Zvorniku, na dijelu rijeke na kojem je granica između dvije države sporna.

Saglasnost za projekat treba dati Savjet ministara BiH, jer se radi o projektu na međudržavnoj granici.

Iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u BiH, za RSE je rečeno da nisu upoznati sa konkretnim projektom, ali da svi akti i aktivnosti entiteta moraju biti u skladu sa Ustavom BiH.

Šta je do sada utvrđeno na teritoriji gdje bi trebale biti hidroelektrane?

“Srednja Drina” je vraćena u žižu javnosti kada je Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, za portal Klix.ba krajem februara izjavio da je na nivou entitetskih premijera oživljena priča o projektu Srednja Drina, koji je posljedni put bio aktuelan prije više od deset godina.

Kako je rečeno za Radio Slobodna Evropa iz Državne komisije za granicu BiH, bh. strana je identifikovala granicu, između ostalog, u dijelu u kome je planirana ova gradnja, ali se sa tim rješenjem Srbija nije usaglasila.

Vlada Republike Srpske, u saopštenju za javnost, navodi da se razgovaralo o mogućoj raspodjeli vlasništva, ali da bi u pregovore morala da se uključi i Srbija, a da sa njihovim rukovodstvom još nisu vođeni razgovori.

Iz nadležnog ministarstva i Elektroprivrede Srbije nije odgovoreno na upit RSE o ovom projektu, kao ni iz resornog federalnog ministarstva i Elektroprivrede BiH.

Istovremeno, iz Ministarstva energetike i rudarstva RS je rečeno za RSE da bi za ovaj projekat saglasnost morao dati Savjet ministara BiH.

Dodaju da je raniji projekat propao, jer u Savjetu ministara nije bilo saglasnosti za potpisivanje međudržavnog ugovora između Srbije i BiH.

Inače, iz OHR-a podsjećaju da je na Drini jedan projekat trenutno blokiran.

Radi se o projektu “Gornja Drina” koji podrazumijeva izgradnju tri hidroelektrane u gornjem slivu ove rijeke. Prema ugovoru vlada Srbije i RS iz 2020. godine, 51% bi pripalo Srbiji, a 49% bh. entitetu.

Izgradnja nije počela do danas, zbog spora pred Ustavnim sudom BiH, kojim se preispituje dodijeljena koncesija.

Spor su pokrenuli državni parlamentarci, tvrdeći da RS zajedno sa Srbijom želi da gradi hidroelektrane “na državnoj imovini, s kojom entitet RS nema pravo raspolagati”.

Neriješeno pitanje granice

U Državnoj komisiji za granice BiH kažu da oko projekta na Drini njih niko nije kontaktirao, te da to nije njihov domen djelovanja.

“Za sve projekte, naravno da bi bilo dobro da je granica u cijelosti identifikovana, popisana i obilježena”, izjavio je za RSE Željko Obradović, bivši član Komisije.

On kaže da su oni granicu identifikovali, ali da se kolege iz Srbije sa njihovim rješenjem nisu složile.

“Mi smo imali naše stajalište da se granica identifikuje, a onda da se rješavaju određene korekcije. Ona je identifikovana na kartama [razmjere] 1:25.000, mislili smo da idemo u dalju proceduru, međutim oni su uvjetovali da se istovremeno izvrši korekcija granice”, naglasio je Obradović.

Kaže da se ukupno radi o teritoriji nešto većoj od 40 kvadratnih kilometara, te da je zamjena teritorije prevelik zahvat na koji Komisija nije mogla pristati bez prethodne konsultacije sa Savjetom ministara – koji im je dao nadležnost da prvo identifikuju granicu, pa tek onda razgovaraju o korekcijama.

Obradović ističe da su prošle godine na zahtjev Predsjedništva BiH napisali informaciju o trenutnom stanju razgraničenja između BiH i Srbije, te da su poslali službenu notu kolegama u Beogradu da su voljni nastaviti razgovor o granici, ali odgovor nisu dobili.

Posljednji put, dvije komisije za granicu su se sastale 2010. godine.

Stručnjak za državnu imovinu, Muharem Cero, ističe za RSE da su na Drini još ostala neizmirena pitanja sukcesije, te da se planiranim hidroelektranama pravi “račun bez krčmara”, jer granice nisu do kraja markirane.

“Nije to jagma ko će piti vodu, nego ko će ovladati hidropotencijalom i kod koga će šalter biti. Dosta je spornoga i vrlo je teško uskladljivo”, ističe Cero.

Cero podsjeća i na neizmirene obaveze Srbije prema BiH, koja dobija struju preko hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta.

Iako te dvije hidroelektrane koriste dio hidropotencijala Drine koji pripada BiH, Srbija u potpunosti koristi struju koju proizvode.

Procjene iz 2020. godine govore da je Srbija dužna BiH najmanje 4,5 milijardi evra.

Projekat ‘na dugom štapu'

U Ministarstvu energetike i rudarstva RS, kažu za RSE da bi saradnja na ovom projektu doprinijela “unapređenju odnosa i poboljšanju saradnje u regionu”.

Milan Baštinac, pomoćnik ministra energetike RS za elektroenergetiku, izjavio je za RSE da su u RS “svjesni da se taj projekat ne može realizovati bez Elektroprivrede BiH”, te da je sličan prijedlog postojao i ranije.

Dodaje da su svi nekada potpisani sporazumi vezani za srednji tok Drine istekli, te da je projekat sada “slobodan i neopterećen”.

“Vjerujem da zajedničkim snagama možemo naći kredibilnog partnera koji bi bio prihvatljiv za sve tri strane u projektu. Prije je to bila italijanska kompanija, koja je bila podržana od strane Republike Italije, sutra to može biti neka druga kompanija iz neke druge zemlje, za koju bi imali svi konsenzus”, rekao je Baštinac.

On ocjenjuje da bi rad na ovako velikom energetskom projektu takođe “doprinio i boljoj političkoj atmosferi u BiH”.

Prema njemu, najveći problem u procesu izgradnje će biti eksproprijacija zemljišta, jer su u taj kraj nakon rata doselili ljudi i izgradili kuće.

“Onda kad smo 2011.-12. govorili o tom projektu, već je jedna lokacija koja je bila predviđena planovima, je bila u biti nemoguća za izgradnju, jer su napravljena naselja i samim tim bi eksproprijacija bila ogromna i opterećivala bi nas”, kazao je Baštinac.

Podsjeća da je ovaj projekat, kao i svi projekti koji leže na međudržavnoj granici, pod ingerencijom Komisije za koncesije i Savjeta ministara BiH.

Kakve su hidroelektrane u pitanju?

Kako se navodi na sajtu Elektroprivrede Republike Srpske, tok “Srednja Drina” je dug nešto više od 80 kilometara i obuhvata dio rijeke od Zvornika do Bajine Bašte, a hidroenergetski potencijal se dijeli pola-pola sa Srbijom.

Taj dio toka je “energetski i vodoprivredno najznačajniji dio toka Drine i zahtijeva kompleksno rješavanje “, navodi Elektroprivreda i dodaje da je moguće izbjeći potapanje Ljubovije u Srbiji i Bratunca u BiH njegovom podjelom na dva sektora.

Iz resornog Ministarstva, za RSE je navedeno da bi tri elektrane godišnje proizvodile ukupno oko 1.429 gigavat časova (GWh).

Tokom 2022. godine, u bh. hidroelektranama je proizvedeno 4.739 gigavat časova, pokazuju podaci državne Agencije za statistiku.

Izgradnja hidroelektrana na ovom mjestu je bila aktuelna početkom 2010-ih godina.

Elektroprivreda Srbije je sa italijanskom kompanijom “Seći energija” 2011. godine sklopila preliminarni sporazum o saradnji u oblasti energetike, sa ciljem da se grade hidroelektrane na Drini, a Elektroprivreda RS je bila jedan od partnera u projektu.

Plan je bio da Italijani budu vlasnici 51% udjela u izgrađenim hidroelektranama, a vrijednost investicija se tada procjenjivala na više od 800 miliona evra.

Zbog projekta su zvaničnici Srbije, Republike Srpske i Italije razmjenjivali posjete, ali dalje od sporazuma se nije stiglo.