Ljubičić: Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje još su društveni tabu

U večerašnjoj emisiji HTV-a Otvoreno razgovaralo se o slučaju Matanić. Čemu su izložene mlade žene u filmskoj industriji? Kako ih zaštititi? Hoće li poznati hrvatski redatelj kazneno odgovarati?

O tome su govorili gosti u emisiji urednice i voditeljice Zrinke Grancarić: Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova; dr. sc. Maja Mamula, psihologinja, koordinatorica Ženske sobe; Ksenija Marinković, glumica, prvakinja Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Chris Marcich, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC).

Ljubičić: Kaznena djela seksualnog uznemiravanja su u porastu

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić rekla je kako slučaj Matanić pokazuje, kao i dosadašnji slučajevi, koliko je u stvari seksualno nasilje i spolno uznemiravanje društveni tabu u Hrvatskoj.

– Unatoč pokretima koje smo imali posljednjih godina, Spasi me i Me too, imali smo na neki način izbijanje na površinu te teme. Međutim i dalje, kad vidimo ovakve pojedinačne slučajeve, nakon toga kada se pojave, još uvijek postoji ta jedna društvena stigma, strah žrtava razotkrivanja počinitelja i najčešće ono što mi zaprimamo je anonimiziranje prijava protiv počinitelja kada se radi o seksualnom uznemiravanju, istaknula je.

Dodala je kako brojke na nacionalnoj razini u prošloj godini pokazuju rast kaznenih djela seksualnog uznemiravanja.

– Ali kad vidite da je pad procesuiranih slučajeva kaznenog djela spolnog uznemiravanja u odnosu na prethodne godine, to zasigurno ne daje dobru sliku i ne daje vjetar u leđa žrtvama koje su pretrpjele takav vid seksualnog nasilja, rekla je Ljubičić.

Mamula: Dodatni fenomen je optuživanje žrtava što nisu prijavile

Psihologinja Maja Mamula komentirala je činjenicu da se događa pad broja procesiuranih slučajeva, a imamo sve moguće zakone.

– Ne znam za pad broja procesuiranih slučajeva, ali otprilike znam da je broj prijava negdje podjednak. Mene iskreno straši to što je broj prijava podjednak jer seksualno nasilje, uključujući seksualno uznemiravanje, spada u ona kaznena djela koje se najmanje prijavljuju. Ne samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. Ono što stvarno negdje mislim da moramo napraviti kao društvo, to je nekakva ozbiljnija promjena, da žrtve imaju osjećaj da će im se vjerovati, da će im se pružiti pomoć i podrška, rekla je Mamula.

Navela je kako bi ona obrnula pitanje, ili rekla na drugi način.

– Ja stvarno nekako iskreno vjerujem dokle smo mi društvo koje ima tri osnovna mehanizma ili načina suočavanja s žrtvom seksualnog nasilja, pa bilo je to i seksualno uznemiravanje, i to, nažalost, bez obzira je li je dijete ili odrasla žena. To je prvo nevjerovanje, nije moguće, nije istina, to se nije dogodilo. Drugo je, ako se već ne može nevjerovati jer postoje dokazi, postoje poruke, postoji nešto, onda se minimalizira preživljeno nasilje. Pa što sad hoćeš, pa nije to tako strašno, prošle su druge žene i gore. I treći je svaljivanje krivnje. Ako sad više ne možemo ni reći da nije bilo, onda idemo optužiti žrtvu jer vjerojatno ona ipak nekim svojim ponašanjem, nekim izborima, doprinijela tome da joj se to desi, dodala je.

Spomenula je i još nešto što se događa u posljednje vrijeme kao dodatni fenomen, a to je optuživanje žrtava što nisu prijavile.

– Nažalost žrtve seksualnog nasilja se čak ni ne povjere godinama. Za djecu je prosječno proteklo vremena od 5 do 16 godina, a kod odraslih žena 91% godinama nikome ne kaže. Ali mi i dalje, kao društvo u cijelini, inzistiramo da je to njihova krivnja i odgovornost što ne prijavljuju. Vrlo često, ako možete se sjetiti, u diskursu se čuje izraz, žrtva nije priznala. Dakle, nevjerovatno, mi pričamo da ona nije priznala. Što? Da nije priznala da je preživjela seksualno nasilje? Jedino tko može priznati, počinitelj, istaknula je Mamula.

Smatra da moramo, kad pričamo o žrtvama, stvarno voditi računa da svojim pristupom, svojim načinom i utjecajem na institucije uvjerimo sve kako nepovjerenje, nevjerovanje i okrivljavanje neće doprinijeti da se netko javi.

Marinković: Kad netko prijeđe granicu onda ga obično upozori netko iz ekipe

Glumica Ksenija Marinković odgovorila je na pitanje kako je moguće da se za to nije znalo te vlada li zavjet šutnje među filmašima jer se sada govori o nečemu što je trajalo 10 godina i da se navodno radi o brojci od oko 200 žena. 

– Mislim da je zapravo vjerojatno netko znao. Međutim, ako je on predator, ako je njegovo vanjsko lice obiteljski čovjek, malo divlji, grezog humora, to da se to događa 10 godina je vrlo moguće. Zašto bi netko znao da on to radi kad ode sa seta, kad je slobodan, kad ga nitko ne vidi, rekla je.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

O činjenici da je riječ i o neprimjerenom ponašanju na samim setovima te je li možda granica neprimjerenog ponašanja maglovita Marinković je rekla kako ima svakakvih ponašanja.

– Neka su ponašanja gruba, neka su ponašanja premekana pa budu mlitava u odnosima kad se radi nekakva scena, kad se snima nešto. Tu nema jako stroge granice. Čovjek u ekipi, vođa snimanja, glumci, redatelji imaju svoj temperament i tu se uglavnom dosta ljudi prilagođavaju jedni drugima na razne načine. Međutim, kad netko prijeđe granicu onda ga obično upozori netko iz ekipe. I to se događa i onda se korigira takvo ponašanje, ali ništa takvo ovako veliko nitko nije očekivao, istaknula je Marinković.

Rekla je da, kada se mladim ženama dogodi takva situacija, da im je teško.

– Kao prvo, glumice uvijek misle da su one krive. Drugo, uvijek misle da one vjerojatno nešto krivo rade. Zatim ne znaju uopće na koji način bi se postavile, a da im to ne ugrozi ono što one rade. Misle da nisu dorasle zadatku. To se u principu imputira tako ili direktno ili indirektno, da ako to ne napraviš onda znači da ti nisi to to to i to. Raznih takvih vrsta direktnih ucjena i indirektnih postoji. Kad je u pitanju takva nezdrava, dominantna atmosfera na svetu. Ima i zdravih atmosfera naravno, kazala je Marinković.

Marcich: Imamo ideja i načina da spriječimo takve slučajeve

Ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Chris Marcich rekao je kako unatoč tome što svijet filma u Hrvatskoj nije toliko velik i svatko svakog zna informacija o slučaju Matanić nije došla do njih.

– Mi bismo reagirali da je došla takva informacija. Dogodilo  nam se par puta za neke druge osobe i odmah smo reagirali. Ne ovako veliki slučaj, ali čim smo čuli za neko neprimjereno ponašanje, kontaktirali smo i upozorili, istaknuo je.

Rekao je kako ne misli da je to ponašanje prevalentno u filmskom sektoru mada se tako to sad a percepira u javnosti.

– To mi je jako žao zbog toga jer naš sektor je divan i radi jako dobre filmove, serije itd., dodao je.

Smatra da se moramo  čuvati generalizacija i krivih informacija.

– Neki dan je kolega izjavio vašim kolegama da je Matanić dio našeg upravljačkog sustava. On to nije i to je kriva informacija koja je sad čak i postaje tema političkih stranaka. To mi je strašno jer je to dezinformacija. On je 2014. i 2015. godine bio umjetnički savjetnik za duge igrane filmove, tada nastavno na veliki uspjeh svog filma u Cannesu. Prirodno je tada bilo da on i vaš Dejan Šoša budu savjetnici koji preporučuju filmove koje bi mi financirali. Ali nije dio našeg upravljačkog sustava, niti je ikad bio, naglasio je Marcich.

Dodao je kako se ogradio jer misli da ne smije dozvoliti da se te fake news šire i da postaju politička tema.

– Ovo nije politička tema. HAVC radi što može i mislim da ćemo ubuduće možemo pričati o mjerama koje možemo poduzeti kako bi pomogli da se izbjegavaju ovakve situacije u budućnosti. I mislim da je tu fokus i mi imamo ideja, imamo načine na koje možemo biti djelotvorni u spriječavanju upravo takvih slučajeva, naglasio je Marcich.

Voditeljica emisije Zrinka Grancarić rekla je gledatelje kako je produkcijska kuća Drugi plan obavijestila HRT da je u serijalu Greater Adria, u čijoj je koprodukciji sudjelovao HRT, došlo do promjene redatelja.

– HRT je obaviješten da je do promjene došlo zbog bolesti. Nije imao nikakvih saznanja o ovim događajima, istaknula je.

O podršci Mataniću na društvenim mrežama

Ljubičić je komentirala podršku nekih na društvenim mrežama nakan što je Mataničć priznao svoje ponašanje i rekao kako se kaje.

– Moram reći da slične situacije imamo i u nerazumijevanju stručnih osoba koje dođu u dodir sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, gdje ne prepoznaju primarnog počinitelja i stvarnu žrtvu. Rekla bih da nekako sam seksizam i sam način određenih vrsta seksualnog uznemiravanja, bilo s temeljem spola ili samog seksualnog uznemiravanja postaju nekakav dio našeg nacionalnog folklora koji je široko ukorijenjen i koji je dugo godina bio prihvatljiv. I takve stvari koje se događaju gdje smo na društvenim mrežama mogli smo vidjeti gdje se daje podrška nekome tko se kaje znajući da će izaći članak o tome koje razmjere svog ponašanja je doprinjelo da žrtve ispaštaju temeljem takve retorike, doveli su upravo do toga da nakon što su se vidjeli razmjeri i vidjele posljedice svega toga da je došlo do povlačenja takve vrste podrške. Dakle, bilo je dovoljno par sati da jedne te iste osobe opravdavaju svoju podršku, rekla je.

Mamula je na pitanje bi li dala podršku da potakne žrtve da prijave rekla kako na to pitanje teško odgovoriti samo s da ili ne.