Rad kao bijeg od siromaštva u penziji

Raditi i nakon penzionisanja. Tu zakonsku pogodnost u Bosni i Hercegovini koristi oko 11.000 penzionera, pokazuju podaci državne Agencije za statistiku.

Uslov za penzionisanje je starosna dob od 65 godina, koju je Đurađ iz Banjaluke počeo koristiti prije pet godina. Njegova penzija je oko 300 eura, ali nedovoljna za njega, suprugu i nezaposlenu ćerku.

U osmoj deceniji života nastavio je da radi kao građevinac. Zaradi mjesečno, kako tvrdi, iznos veći od penzije. Nije želio da kaže da li je prijavljen kod poslodavca ili radi na crno.

“Ma ne može, ko kaže da može sa ovim (penzijom) da se preživi, ko kaže, nek' uzme tamo neki gazda, neki iz ovih stranaka, da vidim kako će preživjeti. Pa, svaki dan bar 50 maraka za hranu dam, meni, ženi, maloj, a sve poskupljuje. Moja je sreća, te sam još zdrav, pa mogu”, priča Đurađ.

Zakoni u Bosni i Hercegovini omogućuju građanima da rade i nakon penzionisanja, a da pri tome mogu i dalje da primaju penziju.

Gotovo polovina od 700.000 penzionera u BiH ima penziju koja iznosi do 350 evra, što je, prema ocjenama ekonomista i sociologa, skoro stanje siromaštva i tjera ljude na rad u trećoj životnoj dobi.

‘Radije radnik, nego socijalni slučaj'

Penzioner Đurađ kaže kako samo za račune mjesečno plati oko 125 evra, za lijekove da još sto evra, za gorivo takođe potroši toliko, a penzija mu, po toj računici nije dovoljna ni hranu za cijeli mjesec.

“Radije ću brate mili biti radnik, nego socijalni slučaj, neću nikog da prosim za komad kruha”, poručuje ovaj penzioner.

Njegov sugrađanin, penzioner Ivo (prezime poznato redakciji) ima penziju veću od 500 evra. Ipak, u svojoj 67. godini i dalje radi.

“Nije penzija dovoljna za sve što bi čovjek volio i planirao. Eto, želio sam da renoviram kuću, pa sve što zaradim uz penziju dajem i za renoviranje kuće. Da olakšam sinu”, priča Ivo za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ivo kaže da dodatno radi na poslu koji nije stalan, nije prijavljen, već radi za dnevnicu.

“Posao nije lagan, ali nema mladih da ga rade. Mlad čovjek hoće da radi puno radno vrijeme, da je prijavljen, da prima platu na banku, da može i kredit da digne. To ovdje nema, ali meni odgovara”, rekao je Ivo.

Među penzionerima koji rade, jer nema dovoljno stručnjaka u toj oblasti, je i sarajevski pedijatar, Izet Hočko.

Iako već tri godine u penziji, Hočko za RSE kaže kako je u Kantonu Sarajevo prije samo nekoliko godina bilo 47 pedijatara, dok je danas ta brojka duplo manja.

“Nema dovoljno ljekara, nije se vodilo računa o tome, prethodne vlade nisu uopšte davale specijalizaciju i mi smo došli u vrlo nezgodnu situaciju. Nestašica je ljekara ne samo u Federaciji BiH, već i u Republici Srpskoj. Pedijatri sad liječe djecu u predškolskom uzrastu, a možemo doći u Sarajevu u situaciju da pedijatri liječe djecu u samo prvoj godini života”, navodi Skočko.

Ovaj ljekar, sa blizu 70 godina života, za RSE navodi kako će raditi “sve dok bude osjećao sposoban da radi”.

Ističe, ipak, i da nije zadovoljan ni materijalnim statusom penzionera.

“Reći ću vam tačno, dobijem 1.300 maraka penzije (oko 650 evra). Nekome se čini da je to dobar iznos, ali eto iziđite pa živite sa tim”, rekao je Skočko.

Šta kažu sociolozi i ekonomisti?

Ekonomista Zoran Pavlović ističe da je jedan od razloga zapošljavanja penzionera i taj što u BiH nema dovoljno radnika, koji u posljednjih nekoliko godina sve više odlaze da rade u inostranstvo.

BiH nije provela popis stanovništva od 2013. godine i nema podatke o broju građana koji su napustili ovu zemlju.

“Danas na jednog penzionera dođe jedan radnik. Radno sposobni ljudi odlaze u inostranstvo. Nedostaju radnici u mnogim oblastima, naročito tehničkim. Kod nas penzioneri rade na dnevnicu od 50 maraka (25 evra), a ako ima izuzetne vještine može dnevno da zaradi i do 120 maraka (60 evra)”, kaže Pavlović.

Rad u penziji više nije stvar izbora, nego potrebe, ocjenjuje za RSE Amer Osmić, profesor sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smatrajući da su penzioneri jedna od najugroženijih grupa u bh. društvu.

Ističe kako i zvanični pokazatelji pokazuju kako se, tek, mali broj građana može pohvaliti visokim penzijama, te da je teško dati procjenu koliko takvih penzionera i dalje radi.

“Najveći dio građana i građanki radi u penziji, jer nisu u mogućnosti da uživaju u plodovima radnog staža, da bi nadomjestili ono što evidentno fali u budžetu na kraju ili na početku mjeseca. A sve to da bi ste mogli imati život, ne na visokoj nozi, ne luksuzni, nego život dostojan čovjeka da biste mogli sve obaveze da izvršite i da imate normalnu svakodnevnicu koja iziskuje iznimno velike novce”, kaže Osmić.

Šta kažu u penzijskim fondovima?

Bosna i Hercegovina nema jedinstven penzijski sistem, već je podijeljen na dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH.

U Fondu penzijsko invalidskog osiguranja (PIO) RS ističu kako je u posljednjih nekoliko godina povećan broj osoba koje su nakon penzionisanja ponovo stekli status osiguranika, zaposlenog lica.

“Tako je na dan 31. decembra 2023. godine, što je posljednji službeni podatak, u evidencijama Fonda, sa statusom korisnik/osiguranik registrovano ukupno 8.053 lica”, navodi se u odgovoru Fonda PIO RS na upit RSE.

Dodaju i kako nešto više od 78.000, od oko 283.000 penzionera u RS ostvaruje neku od najnižih penzija u pet kategorija, u zavisnosti od dužine penzijskog staža koja iznosi od u rasponu od 150 do 300 evra.

Prosječna penzija iznosi oko 300 evra, a prosječna oko 650 eura.

U Fondu PIO drugog entiteta, Federacije BiH, za RSE su naveli kako nemaju podataka o broju zaposlenih penzionera.

“Više od pola naših korisnika prima mirovinu (penziju) koja je manja od prosječne mirovine. Prosječna samostalna mirovina, prema podacima iz posljednje isplate, iznosi 711,66 maraka (oko 360 evra), a ukupan broj korisnika, prema podacima iz isplate za ožujak (mart), iznosi 444.657 korisnika”, istakli su u Fondu PIO Federacije BiH.

Ekonomista Pavlović za RSE kaže kako oba penzijska fonda imaju praktičnu korist od zapošljavanja penzionera.

“Ako prima penziju, a radi četiri sata dnevno, na to radno vrijeme plaća samo penzijske doprinose, a ne i zdravstveno osiguranje. A, ako je zaposlen na puno radno vrijeme, na osam sati, prima penziju, ali se tada plaćaju svi doprinosi, zdravstveni i penzioni od strane poslodavca. Po tom osnovu ima pravo i da mu se koriguje penzija po iznosu uplaćenih doprinosa”, ističe Pavlović.

Uplatom doprinosa, dodaje on, amortizuje se isplata penzija za penzionera koji radi.

Ukupna stopa doprinosa za socijalno osiguranje (koju plaćaju i poslodavci i radnici) u FBiH je 43,5 posto na bruto plate, od čega je 24 posto za penziono osiguranje, 17 posto za zdravstveno osiguranje i 2,5 posto za osiguranje za nezaposlene.

U RS, ukupna stopa doprinosa za socijalno osiguranje je 42 posto na neto, od čega je 24 posto za penziono osiguranje, 15 posto za zdravstveno osiguranje, jedan posto za osiguranje za nezaposlene i dva posto za naknade za djecu.