Administrativni lavirint: Kako BiH gubi bitku za efikasnost i održivost

Najveću štetu životnoj okolini u Bosni i Hercegovini nanose državne institucije (od nivoa mjesne zajednice do državnog nivoa). Posljednjih dana sam, dragi moji, u kontinuiranom „ganjanju papira“, došla do ovog zaključka gledajući prava brda papira koje smo, moji sapatnici u redovima i ja, morali ovjeriti, predati nadležnim institucijama, uredno pospremiti u tendersku dokumentaciju (uz original, dostaviti i kopiju, pride) itd.

Mislim da smo od trenutka kada smo formirali firmu prije 18 godina pa do danas, samo mi u našem malom preduzeću (tako ga zakon klasificira) posjekli barem jedan godišnji prirast Amazona – u bačenim papirima, naravno.

Silne strategije, programi, projekti, konferencije kojima smo obećavali, podržavali, „samo što nismo“ raznorazne procese digitalizacije u javnoj upravi, što se mene tiče, krahirali su kada mi je ljubazni službenik u Finansijsko informatičkoj agenciji FIA prilikom predaje godišnjeg finansijskog izvještaja rekao da mu izvještaj na CD (iako je i to za aktuelne svjetske tehnološke trendove pluskvamperfekt) ne treba „samo na papiru“. Istini za volju službenici koriste aparat kojim očitavaju barcode, kojim zapravo samo potvrđuju da imate sve potrebne papire koje treba sadržavati godišnji finansijski izvještaj, ali podatke sa tih papira – nisam sigurna? U svakom slučaju morate isprintati i dokumente na kojem su sve same nule (u našem slučaju jedno četiri papira). Ne možete jednom rečenicom, na jednom papiru, napisati da u protekloj godini niste imali prihode i rashode po tom i tom osnovu. Morate isprintati četiri papira, svaki potpisati, ovjeriti i uredno predati sa upisanim svim nulama, naravno…

Nebrojeno puta smo napisali koliko je administracija u BiH (na svim nivoima) spora i neefikasna, a sada slobodno možemo dodati i štetna po zdravlje i životnu sredinu. Kada bi se neko ozbiljno pozabavio potrošenim papirima, tonerima, bojama, isparenjima iz automobila dok se vozite do nadležne institucije po „papir“ bez kojeg se ne može, termoelektrane na ugalj bi ispale omanji zagađivači. Izgubljeno vrijeme, živci, narušeno zdravlje, zbog tog i tolikog administriranja trebali bi biti predmet zasebne ekspertize.

p.s. U sarajevskoj općini Centar 40 minuta čekala da ovjerim dva papira, neuspješno. Za to vrijeme na šalteru za pravna lica smijenile su se dvije službenice da ovjere dokumentaciju jednog klijenta. Pri čemu je jedna od njih oko 9 sati ujutro zavapila da je hitno treba neko zamijeniti jer ona će poludjeti (radno vrijeme počinje u 8 sati). U međuvremenu, pokušala sam dokučiti kako broj 175 prije završi ovjeru od broja 60 (na drugim šalterima), da li službenici na šalterima uopće čitaju dokumente koje ovjeravaju (iz vlastitog iskustva uglavnom ne), zašto općine i dalje izdaju nota blok račun za plaćene takse (zar ne bi trebale institucije prednjačiti u fiskalzaciji???) itd.

Ukratko, ne lipši magarče do zelene trave iliti digitalizacije.