Šta treba znati o rezoluciji o genocidu u Srebrenici?

Nije poznat datum kad će Generalna skupština Ujedinjenih nacija glasati o prijedlogu rezolucije da se 11. juli proglasi “Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici”, ali se znaju procedure.

Rezolucijom se ukazuje na činjenice utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde, kao i domaćih sudova.

Za genocid nad najmanje 8.372 Bošnjaka i druge ratne zločine u srebreničkoj regiji, više od 50 osoba je osuđeno na oko 700 godina zatvora.

Presudama su, pored ostalih, na doživotne zatvorske kazne osuđeni ratni predsjednik RS-a i glavni komandant Vojske RS-a Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Ko je predložio rezoluciju, a ko ih u tome podržao?

Njemačka i Ruanda su “sponzori” rezolucije o genocidu u Srebrenici, odnosno zemlje koje su zajedno inicirale i izradile tekst rezolucije.

Naknadno su 32 zemlje članice UN-a postale “kosponzori”, kao zemlje koje su preuzele zadatak da nacrt predstave pred sve 193 države članice UN-a.

Od zemalja regije kosponzori su: Bosna i Hercegovina, Albanija, Bugarska, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Slovenija.

Od evropskih zemalja to su: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Švedska, Turska i Velika Britanija.

Kosponzori su i Sjedinjene Američke Države, Kanada i Novi Zeland, te Bangladeš, Čile, Jordan, Malezija i Vanuatu.

Prijedlog rezolucije o genocidu Srebrenici je podržala i Organizacija islamske saradnje (OIC) koju čini 57 zemalja.

Može li se zaustaviti donošenje rezolucije?

Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija – mogu uložiti veto na prijedlog rezolucije, ali samo u tom tijelu.

Mogućnost veta ne postoji u Generalnoj skupštini UN-a.

Glavni sponzor, što su u slučaju prijedloga rezolucije o genocidu u Srebrenici Njemačka i Ruanda, može povući nacrt rezolucije u bilo koje vrijeme.

Prema pravilima UN-a, povučeni nacrt rezolucije može ponovno u bilo koje vrijeme predložiti neka druga država članica UN-a.

Koliko je glasova potrebno za usvajanje rezolucije?

Većina odluka u Generalnoj skupštini UN-a donosi se konsenzusom, odnosno o njima se ni ne glasa, kako se navodi u pravilniku.

Iznimke postoje, pa se, naprimjer, 10. maja ove godine glasalo o rezoluciji o palestinskoj kandidaturi za članstvo u UN-u.

Generalna skupština UN-a je 23. februara prošle godine usvojila novu rezoluciju kojom se traži povlačenje ruskih snaga iz Ukrajine.

Budući da se Rusija i Srbija protive donošenju rezolucije o genocidu u Srebrenici i tvrde da u tome nisu same, o njoj će se morati glasati.

Kao i u svakom parlamentu, glasa se dizanjem ruku ili elektronski, a izjašnjavanje može biti javno i tajno. Ako se na neki prijedlog unese amandman, glasa se prvo o amandmanu.

Dvotrećinska većina članica UN-a “koje su prisutne na sjednici i glasaju” potrebna je kad se radi o “važnim pitanjima”.

To su, pored ostalih, izbor deset nestalnih članica Vijeća sigurnosti koje za razliku od pet stalnih nemaju pravo veta, izbor članova pojedinih vijeća UN-a, glasanje o poveljama, primanju novih članica, glasanje o suspenziji članstva zemalja ili pitanja budžeta.

Pod “važnim pitanjem” za koje je potrebna dvotrećinska većina smatra se i glasanje o “odluci u sferi mira i sigurnosti” kad je, također, potrebna dvotrećinska većina članica koje su prisutne i glasaju.

U ovom trenutku nije poznato hoće prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici biti tako označen.

Ako rezolucija o Srebrenici ne bude na dnevnom redu kao “važno pitanje”, bit će dovoljna prosta većina članica UN-a “koje su prisutne i glasaju”.

Jesu li rezolucije obavezujuće za države članice?

Glasanje 193-člane Generalne skupštine smatra se globalnim istraživanjem kolika je potpora nekom pitanju.

Rezolucije u ovom UN-ovom tijelu nisu obavezujuće i najčešće se “pozivaju” zemlje članice, Vijeće sigurnosti UN-a ili neko UN-ovo tijelo da postupaju onako kako je navedeno u rezoluciji. Naprimjer, prijedlogom rezolucije o genocidu u Srebrenici se, pored ostalog, zemlje članice pozivaju da genocid u Srebrenici unesu u udžbenike.

S druge strane, rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a su obavezujuće, a pet stalnih članica – SAD, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija – imaju pravo veta.

Rusija je 8. jula 2015. spriječila donošenje rezolucije u Srebrenici u Vijeću sigurnosti.

Tadašnjem ruskom ambasadoru pri UN-u Vitaliju Čurkinu vlasti RS-a su zbog toga podigle spomenik u Istočnom Sarajevu.

Spomenik Čurkinu su izradile i organizacije iz Srbije i poslale u njegovo rodno mjesto Marinkino, blizu Moskve.

Primjer obavezne rezolucije je o produženju mandata mirovnih snaga Evropske unije (EUFOR) o kojoj se glasalo u novembru svake godine.

Koje zemlje su usvojile izjavu o genocidu u Srebrenici?

Evropski parlament je prvu rezoluciju o genocidu u Srebrenici donio u 15. januara 2009. godine i pozvao druge zemlje da učine isto. Novu Rezoluciju o sjećanju na genocid Srebrenici Evropski parlament usvojio je 9. jula 2015. godine, dan nakon što je Rusija blokirala donošenje slične rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a.

Sjeverna Makedonija usvojila je rezoluciju o Srebrenici 6. februara 2010. godine.

Narodna skupština Srbije usvojila je 30. marta 2010. godine Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici u kojoj se ne spominje izričito termin “genocid”, već se “osuđuje zločin utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde”.

Skupština Crne Gore je 17. juna 2021. usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom se zabranjuje javno negiranje postojanja ili umanjenje genocida, te se njome proglašava 11. jula Danom sjećanja na žrtve Srebrenice. Podgorica je najavila i podršku rezoluciji u Generalnoj skupštini UN-a.

Skupština Kosova je 7. jula 2021. godine usvojila Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici.

Albanski parlament usvojio je Rezoluciju o Srebrenici 7. jula 2022. godine

Parlament Bosne i Hercegovine nije usvojio rezoluciju o Srebrenici zbog protivljenja političkih predstavnika iz entiteta Republika Srpska. Oni su ranije govorili da su spremni podržati samo rezoluciju koja bi obuhvatila sve počinjene zločine nad svim narodima.

Parlament entiteta Federacija BiH usvojio je 18. jula 2012. godine Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 18. aprila izvještaj kojim se negira genocid u Srebrenici, nakon što je u Banjoj Luci održan miting protiv nacrta rezolucije.

Rezoluciju o genocidu u Srebrenici usvojili su, pored ostalih, parlament Australije 2012. godine, te Kanade i SAD-a 2015. godine.

Turski parlament odbio je 12. jula 2023. zakon koji je predložila opozicija kojim bi 11. jul bio proglašen danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Dva dana ranije turska skupština objavila je zajedničku deklaraciju koju su potpisali predsjednici svih stranaka u kojoj se osuđuje genocid u Srebrenici.