Kako se prosječan hrvatski birač mijenjao posljednjih 30 godina?

– FPZG od 1990. godine, iako i od ranije ima tradiciju – pa do 2020. godine, proveli smo 11 anketa, u 11 točaka mjerenja smo ispitivali građane oko izbora što misle o politici, kako se ponašaju, percipiraju stranke i koliko povjerenja imaju u njih, rekao je.

Kako je pojasnio, htjeli su napraviti pregled prosječnog hrvatskog birača.

– Znamo puno, ali i malo, jednom riječju – stabilnost. Netko bi rekao da je to dobro, a netko da je loše. Iz perspektive hrvatskog birača nije se puno toga promijenilo. Ako gledate razinu autoritarnosti, više-manje slično, samoidentifikacija lijevo-desno, više manje-smo isti, kazao je.

– Političko znanje unazad 10-ak godina, hrvatski građani u prosjeku sve manje znaju o politici. Neke stvari idu na bolje, recimo, koliko vam je u redu da su ljudi oko vas u društvu: Srbi, Albanci itd. – ide na bolje, dodao je.

Povijesne osobe? “Tuđman stabilno kotira, Pavelić i Tito padaju”

Međutim, kako kaže, manje je tolerancije prema novim manjinama, prvenstveno prema radnicima s Bliskog istoka.

– Vjerovanje u teorije zavjere isto je stabilno. Otprilike, pola građana ima tendenciju vjerovati u teorije zavjere. Odnos prema povijesnim ličnostima je isto zanimljiv. Tuđman stabilno kotira u zadnjih 15-ak godina. Pavelić i Tito padaju. Radić i Starčević idu prema nekoj sredini. Lagano se gubi povijesni sentiment prema prošlosti, rekao je.

– Ovo što imamo sada, ne znači da će tako biti zauvijek. Promjene su moguće, samo je pitanje kako, naglasio je.

Simptomatična mu je razina nepovjerenja u institucije.

– Ono je kriminalno nisko. Naši građani jednostavno ne vjeruju u institucije predstavništva: Sabor, Vladu i stranke. Imaju umjereno visoko povjerenje u institucije sigurnosti – policiju i vojsku, otkrio je.

– Građani jednostavno nisu vidjeli da političke elite ispunjavaju demokratsko obećanje, ustvrdio je.

Ostatak razgovora pogledajte u nastavku ili na platformi HRTi.