Godinu dana borbe protiv rudnika kod Bistrice na zapadu BiH

Prvo tijelima, a onda pravnim oruđem. Tako izgleda borba mještana Bistrice kod Prijedora na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, koji se već godinu dana bore protiv iskopavanja ruda u ovom selu.

Upravo toliko je prošlo od kako je bez potrebnih dozvola počelo istraživanje uglja u ovom selu od 700-tinak stanovnika. U međuvremenu je otvoren rudnik, dok se mještani uporno bore protiv zagađenja životne sredine.

Dok se kopa ugalj, institucije bh. entiteta Republika Srpska “prebacuju lopticu” jedni drugima, navode mještani, tvrdeći da su drugi nadležni za probleme sa kojima se suočavaju Bistričani.

Šta se sve dešavalo na kopu?

Mještani su prvo čuvali stražu na pristupnim putevima kada se još istraživalo koliko uglja ima u Bistrici, zatim i nadomak kopa kada su radovi počeli, ali su od toga odustali.

U međuvremenu, na stotine kamiona je odvozilo ugalj iz rudnika, među kojima su bili domaći kamioni, ali i neki sa oznakama preduzeća iz Srbije.

Iz prevozničkih preduzeća baziranih u BiH, za Radio Slobodna Evropa (RSE) je prošle godine rečeno da su ugalj vozili u Termoelektranu Obrenovac kod Beograda.

Na upit RSE upućen Elektroprivredi Srbije (EPS), da li se u Srbiju izvozi ugalj iz ovog rudnika, tada je odgovoreno da se radi o povjerljivim podacima.

Do danas nije poznato koja količina uglja je izvezena iz Bistrice.

U januaru su Bistričani podnijeli tužbe protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i koncesionara, preduzeća “Drvo-Export” iz Teslića u centralnoj BiH, zbog narušavanja životne sredine.

Prema entitetskom Ustavu, čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu, čiju zaštitu uređuje i obezbjeđuje RS.

Tužbu je podnijela i porodica Zrnić, čije imanje se nalazi nadomak kopa, te oni tvrde da su se na njihovoj parceli pojavile pukotine, i da je dio zemlje urušen.

Prošlog marta, Osnovni sud u Prijedoru je zabranio radove u blizini parcela mještana koje su pored kopa, ali, tvrde Bistričani, ni to nije mnogo pokolebalo koncesionara.

Šta kažu mještani?

Bistričani se od početaka bune zbog uništavanja životne sredine, prašine i blata koje se diže, te zagađenja lokalnih potoka.

“Poražavajuća činjenica je da se u Bistrici dešava to da građani Republike Srpske pokušavaju da zaštite Republiku Srpsku od njenih organa vlasti i njihovih saučesnika”, kaže Zoran Ninić, mještanin Bistrice, za RSE.

Ističe da su u zaštiti Bistrice, na ispitu pale “sve institucije, inspekcije, ministarstva, Vlada”.

Prema njegovim procjenama, eksploataciono polje je prošireno “minimalno za tri hektara” u proteklih godinu dana.

Mještani, kaže, ne stražare kraj kopa već odavno.

“Nažalost, u ovoj zemlji se uvijek ide na to da se kupi vrijeme, da se narod dovede u apatiju i razmišljanje da se ne može ništa promijeniti. Da se stanje mora prihvatiti onakvo kakvo jeste”, rekao je Ninić.

Mještani imaju Viber grupe preko kojih razmjenjuju informacije, kaže Ninić, ali ističe da je “sve svedeno na pravnu borbu”.

Dodaje da je poražavajuće za njihovu buduću borbu što investitor sada ima “sve potrebne dozvole”.

“Sad više ne možemo da prigovaramo da nemaju dozvola, nisu ih imali, naravno, do desetog mjeseca prošle godine”, podsjeća Ninić.

Ko kopa ugalj?

Teslićki “Drvo-Export” je kompanija koja se pretežno bavi šumarskim djelatnostima i eksploatacijom šuma.

Ovo preduzeće planira da kopa ugalj u još jednom prijedorskom selu, Bukovoj Kosi. Na toj lokaciji, tridesetak kilometara daleko od Bistrice, još se vrše istraživanja.

U javnosti, ispred kompanije je nastupao Srđan Klječanin, odbornik u Skupštini Opštine Teslić i član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranke entitetskog predsjednika Milorada Dodika.

Na lokaciji u Bistrici, prošlog oktobra su fotografisane mašine sa natpisom “Inkop Ćuprija”.

Većinski vlasnik ove firme iz Srbije je Zvonko Veselinović, kontroverzni biznismen sa sjevera Kosova.

Mještani su ranije u razgovorima za RSE govorili da više od pola mašina nosi natpise ove firme.

Iz “Inkopa” je ranije novinarima RSE na upit o ovim kamionima odgovoreno da im se “u svakoj sferi pričinjava Zvonko Veselinović”, te su tražili da ih novinari “ne uznemiravaju”.

O kakvom rudniku je riječ?

Proces za dodjelu koncesije za kopanje uglja (lignita) je pokrenut 22. juna prošle godine, a nju je “Drvo-Export” dobio 14. septembra, na rok od pet godina.

Mjesecima prije toga su vršeni istražni radovi bez dozvola, zbog čega su mještani prvo svojim tijelima branili mašinama da istražuju ugalj, a nakon toga protestima.

Danas to rade na sudu, u borbi za spas imanja od rudnika koji se širi.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je u januaru ove godine izdalo ekološku dozvolu za rudnik. Nadležno ministarstvo energetike i rudarstva u februaru je izdalo upotrebnu dozvolu, iako se prije toga već uveliko vadio ugalj.

Lignita za eksploataciju ima nešto manje od 90 hiljada tona, a eksploatiše se na površini od oko 10 hektara, prema procjenama prijedorskog Rudarsko-tehnološkog zavoda.

Plan je da se na površinskom kopu vadi oko 20 hiljada tona uglja godišnje.

Šta će se dešavati u budućnosti?

Ninić podsjeća da su nedavno zbog sudskog procesa porodice Zrnić, na lokaciji bili i sudija, te rudarski i građevinski vještaci.

“Mada, mislim, doći u Bistricu, pogledati sa ceste i sve vam je sve jasno, ne morate imati ni dva razreda osnovne škole da vidite da ništa nije kako treba”, naglašava Ninić.

Pravna zastupnica mještana Bistrice, banjalučka advokatica Dragana Stanković, za RSE je izjavila da će oni nastaviti da se bore svim pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju.

Kaže da su već pokretali sporove protiv donesenih rješenja i dozvola, ali da su te tužbe uglavnom odbijene. Ipak, odlučili su da u tim slučajevima idu ka Vrhovnom sudu RS, te još čekaju na odluku.

U toku je i spor zbog ekološke dozvole dodijeljene “Drvo-Exportu”.

“Tu očekujemo najpovoljniji ishod već od prvostepenog suda, jer smo pronašli mnoge nepravilnosti kad smo analizirali, šta se sve trebalo izvršiti u postupku dodjele ekološke dozvole, a šta je sve urađeno, jedan od naših glavnih argumenata je da tu u stvari nije utvrđeno nulto stanje životne sredine”, pojašnjava Stanković.

Ističe da su u tužbi protiv RS, Prijedora i “Drvo-Exporta”, mještani naveli da su imali legitimna očekivanja da će institucije koje su donijele zakone po njima i postupati, da će štititi njihovu životnu sredinu i njihovo zdravlje.

“Traži se naknada štete radi povrede Ustavom garantovanih prava, a taj postupak je tek počeo, nije održano još nijedno sudsko ročište, i ne očekujemo da će biti zakazan još kroz par mjeseci, jer predmet nema karakter hitnog”, rekla je Stanković.

Ona kaže da je opcija i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.

“Praksa Evropskog suda za ljudska prava je dosta bogata što se tiče zaštite životne sredine, ljudskih prava vezano za životnu sredinu, na pristup informacijama, na pravilan odnos države prema zaštićenim dobrima”, izjavila je advokatica.

Dodaje da su građani kroz tužbe tražili novčanu naknadu, ali i vraćanje zemlje u njeno prvobitno stanje.

Ekološkom dozvolom je predviđeno da nakon završetka eksploatacije, koji je predviđen 2028. godine, sav materijal bude uklonjen, a lokacija bude vraćena u “zadovoljavajuće stanje”.