Partizan ima novog trenera?

​Jedna od najvažinijih, mnogobrojnih promjena koje će ovoga ljeta “zapljusnuti” Partizan, iznjedrila je treći povratak Aleksandra Stanojevića na mjesto šefa stručnog štaba. Klub iz Humske je, logično, odlučio da smijeni Alberta Nađa, jer u pet posljednjih kola koja su mu bila mogućnost da se dokaže i “preživi” na duže staze, nije opravdao očekivanja, te je došlo do očekivanog, prijevremenog razlaza.

Da se ne lažemo, status Alberta Nađa na mjestu šefa stručnog štaba Partizana nijednog momenta nije bio upitan. Žargonski rečeno, bio je smijenjen prije nego što je i prihvatio da zamijeni Igora Duljaja na mjestu trenera, ali ga je sportski direktor Ivica Kralj, koji je poslije smjene Duljaja morao da preuzme odgovornost pronalaska trenera na brzinu, izgleda ubijedio da će zadržati posao, dok se iza kulisa događalo nešto sasvim drugo.

Nađ, dodatno “ubijeđen” ugovorom na godinu i po dana, shodno tome je uveliko planirao i pripreme, tražio rivale “odlučivao” o destinacijama, djelovao samouvjereno kao i poslodavac, ali je istina bila “malo” drugačija.

Onog trenutka kada je Igor Duljaj napustio Partizan, generalni direktor Miloš Vazura je stupio u kontakt sa nekolicinom trenera, ali prvo sa Aleksandrom Stanojevićem, koji je od pomenutog do posljednjeg trenutka bio prioritetno rješenje. I, ostala su svakako bila atraktivna u očima navijača, no, kako to obično biva u kriznim momentima, svako je na neki način koristio “požar” da sebi obezbijedi bolje uslove. Tako su pojedini tražili “maramicu” da napišu iznos, neki su, pak, javno moralisali o činjeničnom stanju u kome se nalazi Partizan, dok su sa druge strane tražili milionske iznose za plate. Valjda željeći da pomognu klubu na taj način sa velike distance.

No, kako bilo, Nađ je bio “prežaljen” već poslije prve dvije utakmice na klupi, jer nije pomjerio tim ni igru ni za jotu, niti donio energiju, uz to je ekipa dospjela u opštu anarhiju, pogotovo zbog pokušaja “oživljavanja”, pa novog vraćanje u ilegalu igrača koji su precrtani još prije godinu ili šest mjeseci, što je donijelo samo nevolje, nervozu i nedisciplinu.

Kako na terenu, tako i na treninzima, u svlačionici, a epilog svega je zahtjev bar četvorice prvotimaca da na odmor odu odmah poslije utakmice sa Čukaričkim, iako je u mandatu Duljaja dozvolu dobio samo Aldo Kalulu i to zbog sopstvene svadbe. Kasnije, kad je voda počela da preliva preko ušiju, Francuz se nemušto koristio kao izgovor za ostale.

Uz sve navedeno, zbog činjenice da je odbio da vodi jedan od derbija ovog proljeća, usljed suspenzije Duljaja, praveći skandal unutar tima u momentima kada je ekipa kako-tako još bila “živa” u trci za titulu, navukao je i gnijev navijača, koji mu to nisu oprostili. Otuda je sve vrijeme trpio uvrede sa tribina. To je i čelnicima kluba bio znak da pronađu drugo rješenje, jer to breme nikome nije išlo u prilog, najmanje igračima, koji su usljed očajne sezone već trpili ogroman pritisak.

Elem, sa druge strane, u ilegali, komunikacija Stanojevića i kluba, odnosno generalnog direktora, bila je svakodnevna i od prvog razgovora imala je samo jedan smjer, na kome je upravo trener insistirao – globalne promjene na nivou cijelog kluba, o čemu ćemo posebno pisati.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Isprva je djelovalo kao nemoguća misija, ali je kroz razgovore i čelnicima, onim bitnim koji odlučuju, postalo jasno da su poslije devet godina “udarili u plafon”, da je promjena na trenerskoj klupi samo kratkoročno rješenje, koje će stišati vatru, ali neće ugasiti požar i tako je zapravo sve i počelo.

Aleksandar Stanojević je poslije više od mjesec dana razgovora, prošlog četvrtka sjeo za sto sa generalnim direktorom, dogovorio značajan dio buduće saradnje, ali je konačan odgovor ostavio za tekuću sedmicu u kojoj je i definitivno dao pristanak na početak trećeg trenerskog mandata u Humskoj.

Nećemo se previše baviti istorijatom prethodna dva, jer je opšte poznato da je u prvom osvojio dvije šampionske titule i Kup Srbije, odveo tim u grupnu fazu Lige šampiona, da je klub napustio, jer se suprotstavio samovolji tadašnjeg predsjednika Dragana Đurića, koji ga je smijenio na polusezoni, u trenutku kada je Partizan imao deset bodova više od pratilaca, te je njegovu titulu ni kriv ni dužan osvojio Avram Grant.

U drugom mandatu nije trofejno bio uspješan, ali je u drugoj sezoni na klupi takođe uspio da obezbijedi plasman u grupnu fazu Lige konferencije, u jednim od najtežih kvalifikacija u posljednjih nekoliko godina, da prezimi u Evropi, ali je, iako prvi tokom većeg dijela, izgubio šampionsku trku sa osvojenih 98 bodova, pa je samoinicijativno napustio klub. I, to je u Srbiji moguće.

Karijeru je počeo o mlađim selekcijama Fudbalskog saveza Srbije, potom se “kalio” u Sremu iz Jakova u seniorskom fudbalu, te je 2007. godine postao pomoćnik Miroslava Đukića u prvom timu Partizana, a istu ulogu je imao i u kratkom mandatu pomenutog trenera na mjestu selektora.

Izuzev kluba iz Humske, vodio je još četiri kluba iz Kine-Dalijen Aerbin, Peking Guan, Peking Enterprajs i Peking Rene, zatim izraelski Makabi iz Haife, te tursku Konjuspor, prenosi “Telegraf“.

Pratite nas na našoj Facebook i
Instagram stranici, kao i na
X nalogu.