Kako Euro utječe na gospodarstvo i promociju Hrvatske?

O razvijanju hrvatske nogometne priče govorili su doc. dr. sc. Dejan Gluvačević, pročelnik Odjela za komunikacije Veleučilišta “Edward Bernays”; Goran Šaravanja, glavni ekonomist HGK te bivši nogometaš Joško Jeličić.

Jeličić: Malo je stvari kod nas Hrvata koje nas ujedinjuju kao što je to nogomet

Kako se razvijala naša nogometna priča? U kojem trenutku je naša reprezentacija od te bronce 1998. postala prepoznatljiva? Bivši nogometaš i naš komentator na drugom programu, Joško Jeličić kazao je da treba gledati još ranije od tog razdoblja. Istaknuo je da fascinira osjećaj nacionalnog naboja i kod mlađih generacija.

– Vidim da i većina stranaca pokušava naći formulu za naše uspjehe svih ovih godina. Mogu im poručiti da jednostavno ta formula ima previše nepoznanica, tako da jako teško dođe do opipljivih razloga. Po meni je to prije svega talent koji je uvijek bio prisutan na našim prostorima. A ono drugo, još važnije, je taj osjećaj nacionalnog naboja, domoljublja, ponosa, emocije koju s generacije na generaciju prenose naši igrači i meni je jako veliko zadovoljstvo vidjeti, neću pričati o svojoj generaciji, s obzirom na to da smo mi izašli iz Domovinskog rata i logično je da smo imali taj nacionalni naboj, međutim, krasno je kako su to oni prenijeli na ove današnje generacije, naglasio je Jeličić. 

– Uspjesi još više poistovjećuju naše ljude, dakle osjećaju još dodatni ponos, emociju i konačnici. Malo je stvari kod nas Hrvata koje nas ujedinjuju kao što je to nogomet, dodao je.

Od 1998. svi su znali za Šukera, danas znaju za Modrića, ali koji je to bio neki trenutak s onim kockicama, kvadratićima i prepoznatljivošću u Europi i svijetu? Bivši nogometaš kaže “već od Domovinskog rata smo bili simpatični svima, s obzirom na svu žrtvu koju smo podnijeli kao mala država”.

–  Možemo vidjeti i po primjeru Luke Modrića, čovjeka koji je ostvario sve, on i danas nosi taj dres s posebnim ponosom. Kad sam gledao mog pokojnog trenera Cicu Kranjčara 2006. u Berlinu, kad je plakao na našoj himni, dakle to je teško valorizirati nekome tko nema tu emociju. Ja je, hvala Bogu, imam, ja sam ponosan Hrvat i zato mi je drago da živim sve ove uspjehe naših momaka, jer to je jako važno i za identitet nacije i za generacije koje dolaze, s obzirom na globalizaciju koja dolazi, taj identitet sve se više gubi i mi se svi trebamo boriti da ta naša mladost i djeca koja dolaze, da ostanu u sportu, u nogometu, a pogotovo da zadrže taj nacionalni identitet, nastavio je.

– Mi smo mlada država koja se od nekoliko stoljeća, što se kaže, borila za ovo što sad imamo i zato to trebamo čuvati, zaključio je.

Gluvačević: Nogomet je trenutno broj jedan po čemu smo prepoznatljivi u svijetu

Uspjehe smo iskoristili tako da danas Hrvatska više nije tolika nepoznanica u inozemstvu, rekao je Dejan Gluvačević, pročelnik Odjela za komunikacije Veleučilišta “Edward Bernays”.

– Zahvaljujući sportu, ali turizmu i tu bih čak išao izvan okvira ovih europskih zemalja, danas kada pričate s ljudima iz Filipina, SAD-a, Južne Amerike – sport, prije svega nogomet, Luka Modrić, ali i one starije generacije, dakle od 1996., 1998. još uvijek su ostali u određenoj svijesti. Tu s jedne strane već u startu je jedan visoki publicitet, u konačnici i imidž koji se stvarao kroz nešto, jer smo cijeli taj period stvarali jedne određene simpatije, dobivali smo simpatije od vani, krenuvši od samog rata, ali i sami sportski uspjeh od onih Olimpijskih igara u Barceloni, jako se lijepo, kontinuirano vezao do svih ovih uspjeha danas, kazao je Gluvačević.

Mala smo država, ali zahvaljujući talentima sportska senzacija. U ovome trenutku nogomet je ono po čemu smo prepoznatljivi.

– Nogomet je broj jedan. Ako ćemo gledati s marketinške pozicije, mi često volimo reći vrhunske rezultate imamo u atletici, što imamo. Govoreći o Sandri Perković, Blanki Vlašić, imali smo u jednom trenutku u plivanju, rukomet, water polo, ali nije svaki sport jednako efikasan na određenim tržištima. Imao sam priliku u petom mjesecu biti na Kosovu i ono što me iznenadilo, nakon hrvatskih nogometaša, Filip Hrgović je tamo daleko najpopularniji hrvatski sportaš. Nije nepoznat, ali nekako mi kada bismo radili deset najpoznatijih sportaša, ne bismo ga stavili na tu listu, nastavio je.

Dodao je da ako želimo sport koristiti u promotivne svrhe, kroz privlačenje investicija, turista, studenata, moramo vidjeti kojim točno zemljama se obraćamo te tko su “ambasadori našeg brenda kroz sport koji bi mogli pridonijeti promociji”.

Šaravanja: Što dulje Vatreni ostanu na turniru, zarada će biti veća

Glavni ekonomist HGK Goran Šaravanja komentirao je činjenicu da su gospodarstvenici počeli već zbrajati zaradu od ovih prvih dana Europskog nogometnog prvenstva. Hrvatska gospodarska komora dala je neke prognoze.

– U onim prvim tjednima prvenstva gdje imate tri utakmice na dan i još kad, kao danas, nemate kiše, lijepo je vrijeme, dobre su utakmice, naravno da ćete onda vidjeti i u ugostiteljstvu i kroz konzumaciju, recimo, alkohola, pića, znači pivo, piće je općenito, grickalice, ali i, recimo, kod kupnje televizora isto tako. Ja sam zadnji puta kupio televizor isto kad je bilo Europsko prvenstvo, pojasnio je.

Vidjeli smo neke šaljive videe da su neki bacali televizore.

– A dobro, i to će generirati BDP u smislu da će morati kupiti novi. Ako ne zbog nogometa, onda zbog nečeg drugog, komentirao je Šaravanja.

Kolika zarada se očekuje? Šaravanja ističe da “što dulje Vatreni ostanu na turniru, što su uspješniji, zarada će biti veća”.

– Naravno, da je tu prvenstveno riječ o ugostiteljstvu. Ali, sada je teško govoriti o konkretnim brojkama, ali da će biti velike, svakako će biti, rekao je.

Otkrio je da kad gledaju fiskalizirane račune iz porezne uprave, svaki put kad je veliko natjecanje, osjetan je porast potrošnje.

– Kad su Vatreni 2018. osvojili srebro, bilo je još više potrošnje nego što bi inače bilo, dodao je.

Jeličić: Sramota je da reprezentacija nema nacionalni stadion i kamp

– Važna je infrastruktura, da svi ti dečki koji su ostvarili ovaj uspjeh, oni svi dolaze iz hrvatske nogometne lige, uz časne iznimke, dakle to je baza. Tu mi moramo napraviti to vraćanje svega ovoga što je hrvatski nogomet generirao, kazao je Jeličić. 

Dodao je da “naša država mora napraviti da stimulira i organizira i sustav i trenere”.

– Ono što je sreća u našem sportu je da još uvijek vlada meritokracija. Možeš u početnoj fazi imati neku logistiku pa te netko gura, međutim arena pokazuje ovo ili ono. I to je dobro i zato ti dečki koji jesu sada, moraju otići vani, s obzirom na to da smo mi tržište koje se ne može nositi s ciframa, nastavio je.

– Sada je premijer napravio iskorak, ova sad trenutna Vlada, dakle, rade se stvari, to mi je drago. Potpisani su neki ugovori za kamp, za stadion. Ma sramota je da hrvatska nogometna reprezentacija nema nacionalni stadion i kamp. Dosta mi je populizma, ono u smislu sad će stadion, nema vrtića. Može biti sve, jer to radimo sve za našu djecu i za buduće generacije, zaključio je.

Jesmo li kockice dobro brendirali?

Za bolji branding ključno je odabrati strateški pravac i jasnu viziju kretanja, kaže Gluvačević.

– Dokle god će to biti onako više malo usputno, da ne kažem kolokvijalno talasanje, ići ćemo kako će nas valovi nositi. Trebali bismo imati jasnu viziju, pravac sljedećih 5-10 godina gdje želimo, naglasio je.

Uzeo je primjer Mađarske te dodao da je ona otišla u sferu za koju se nada da Hrvatska neće.

– Oni su odabrali pet nacionalnih sportova u koje će masovno ulagati i koji će biti njihovi glavni promotori države kroz sport. Dakle, sada vidite jedan od modela. Moramo vidjeti vanjske prakse te koja od tih praksa bi mogla biti najbolje primjenjiva i za Hrvatsku, rekao je.

Dodao je da kockice i kvadratiće sve bolje brendiramo.

– Unazad nekoliko godina samo smo ih vezali uz nogomet, pa je polako ušlo u vaterpolo, sada ulazi i u druge sportove, kazao je.

– Ne trebamo se sramiti, pa staviti ih i na proizvode. Švicarci rade istu stvar sa svojim križićem, kao i Kanađani s listom, napomenuo je.

Veliki uvoz proizvoda iz zemalja s kojima igramo

Državni zavod za statistiku je u subotu uoči utakmice sa Španjolskom izbacio zanimljive podatke. U 2023. iz Njemačke uvezli smo 14,3 milijuna litara piva, 5612 tona kikirikija, 8215 tona suncokretovih sjemenki i 900 tona prženih badema i pistacija. Iz Italije izračunali su da smo 2022. pojeli prosječno 6,5 kilograma tjestenine po članu kućanstva.

Sve je to uvoz, ali prehrambena proizvodna industrija jedna je od okosnica hrvatske industrijske proizvodnje i temelj industrijske aktivnosti u Hrvatskoj, kaže Šaravanja.

– Uvijek možemo biti bolji, odnosno smanjiti jedan dio tog uvoza. Recimo, mi smo u suradnji s Ekonomskim institutom napravili istraživanje gdje smo izračunali da kad bi svako kućanstvo, svaka osoba 14 eura mjesečno više potrošila na domaće proizvode, da bismo za 1,1% povećali bruto dodanu vrijednost, odnosno stvorili 20 tisuća dodatnih radnih mjesta, naglašava.

– Živim u Hrvatskoj 25 godina, hrvatska su ekonomija i društvo tada i danas, nebo i zemlja. Daleko smo otvoreniji, da ne kažem bogatiji i rekao bih smireniji. A 20 godina sam putovao po regiji i gdje sam god bio, jer sam morao pratiti sve zemlje regije, standardan komentar je bio kako imamo jak identitet. Moramo nastaviti se razvijati i onda će te brojke o uvozu biti manje, a više u korist domaće proizvodnje, zaključio je.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: