BiH kaska za okruženjem u oblasti energetike

Bosna i Hercegovina zaostaje za drugim članicama Energetske zajednice u provođenju energetskog zakonodavstva, nema jedinstveno državno tržište električne energije i gasa, i može očekivati da struja koju izvozi uskoro ne bude više konkurentna na evropskom tržištu.

Ovo je rekao, između ostalog, Artur Lorkovski (Arthur Lorkowski), direktor Sekretarijata Energetske zajednice (EZ) u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

EZ je međunarodna organizacija osnovana 2005. godine, čiji je cilj formiranje jedinstvenog evropskog energetskog tržišta. Njene članice su Evropska unija (EU) i devet zemalja potpisnica, potencijalnih članica EU, među kojima je i Bosna i Hercegovina.

Neformalni ministarski savjet, tijelo EZ sastavljeno od ministara energetike svih zemalja članica, sastaje se u Banjaluci 3. jula.

Njime ove godine predsjedava BiH, a nju će predstavljati Staša Košarac, državni ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa.

Ovo ministarstvo je nadležno za međunarodnu saradnju u oblasti energetike.

Zapadni Balkan kasni sa provođenjem evropskog zakonodavstva

RSE: Došli ste u Banju Luku povodom neformalnog sastanka ministara, na kojem će teme biti, između ostalog, oporezovanje ugljenika, pripreme za zimu, integracija potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici na zajedničko tržište električne energije.

Koliko su države Zapadnog Balkana, samim tim i Bosna i Hercegovina, integrisane u ovo tržište i šta ih sprečava na putu ka boljoj integraciji?

Lorkovski: Naš cilj je da obezbijedimo, i ubrzamo integraciju u tržište električne energije u Evropskoj uniji (EU).

Sve zemlje, sem Kosova, su već otvorile pregovore sa Unijom. Očekuje se da će jednog dana postati članice EU, te da će se pridružiti jedinstvenom evropskom tržištu, ali EZ im već sada daje mogućnost da se pridruže ovom tržištu.

Ovo je novi kvalitet koji donosi EZ. Ovo je, takođe, i nova šansa za države, da one mogu bez prepreka vršiti razmjenu električne energije ne samo sa susjednim zemljama u regionu, ali i sa zemljama EU.

U ovome ima mnogo koristi, jer mi očekujemo npr. benefite jeftinijih usluga balansiranja ponude i potražnje struje, jeftiniju integraciju obnovljivih izvora energije.

Samo od tih zemalja zavisi da li će biti spremni da iskoriste ove prilike.

Ako me pitate gdje se zemlje nalaze, moram reći da je plan bio da se tržišta spoje sa tržištem EU do kraja 2025. godine. Sada vidimo da će postizanje tog cilja biti izuzetno velik izazov.

Razlog tome je činjenica da postoje ozbiljna kašnjenja u implementaciji evropske legislative u tim zemljama, tako da one bez dovršavanja tog procesa ne mogu da se pridruže tržištu struje u EU, jer nemaju iste regulative kao EU.

RSE: Tu su neizostavni problemi sa zakonima, ali koji su drugi ključni problemi sa kojima se suočava Zapadni Balkan, a tiču se proizvodnje i potrošnje električne energije?

Lorkovski: Definitivno postoji problem velike količine struje dobijene koristeći ugalj, ali, takođe, se mora uzeti u obzir starost termoelektrana, što je sada izazov, jer je regija pred intenzivnim investicionim ciklusom, da se zamijene postrojenja za proizvodnju struje bazirana na uglju sa novim, ako je moguće baziranim na obnovljivim izvorima energije.

Kada govorimo o obnovljivim izvorima, mnogo hidroenergije se stvara, ali izazov i dalje ostaje hidrologija cijelog regiona, koja je povezana sa klimatskim promjenama, tako da moramo razviti nove obnovljive izvore, uključujući solarnu i energiju vjetra.

Treći problem je stabilnost energetske mreže, nedavni nestanak struje koji se desio u dijelu regije je dobar primjer izazova koji nas čeka.

Četvrti element je integracija sa EU. Sve zemlje su odlučile da žele pristupiti EU. Ostalo je pitanje kako to uraditi brzo i bez problema.

Boljom saradnjom protiv masovnih nestanaka struje

RSE: Pomenuli ste nestanak struje, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, čak i dijelovi Hrvatske su nekoliko sati bili bez struje.

Šta zemlje mogu učiniti protiv ovakvih nestanaka struje, da li je ovo u suštini bila “savršena oluja” u kojoj je kombinacija zastarjele i preopterećene mreže zajedno sa ogromnom potrošnjom na najtopliji dan u godini donijela svoje posljedice, ili se radi o sistematskim problemima koji moraju biti riješeni?

Lorkovski: EZ odgovara na ovo pitanje, kako će odgovoriti i ministrima na sastanku – potrebno nam je više integracije, bolja koordinacija između operatera sistema prenosa, bolja integracija tržišta kao i razvijenija prekogranična infrastruktura.

Na svemu ovome EZ radi od ranije.

Da vam dam primjer koji se tiče prekogranične strukture – imamo dva projekta o kojima se raspravlja, koji su tzv. projekti od interesa za EZ, a o njima se raspravlja sa prenosnim operaterima.

Da su oni u funkciji, opasnost od sličnih događaja bi bila mnogo niža.

Region neće biti izuzet iz uvođenja taksi na izvezenu struju

RSE: Ista struja koja je nestala sa mreže, njena značajna količina se na Zapadnom Balkanu proizvodi iz uglja. Govorimo o termoelektranama koje dnevno koriste ogromne količine uglja, zagađuju ne samo zemlje Zapadnog Balkana, nego i šire.

Mi smo trenutno u tranzicionoj fazi prije neizbježnog usvajanja CBAM [porez na emisiju CO2 tokom proizvodnje roba i usluga koji se uvoze u EU], što će naročito snažno pogoditi određene zemlje na Zapadnom Balkanu. Šta je BiH do sada učinila da bude spremna za uvođenje ove tarife na izvoz struje, te postoji li mogućnost izuzeća iz plaćanja CBAM-a?

Lorkovski: Postoji mogućnost izuzeća, ukoliko zemlja ispuni dva uslova.

Ako ne budu ispunjeni, CBAM će biti primijenjen na električnu energiju izvezenu u EU od 1. januara 2026. godine.

Prvi uslov je spajanje tržišta sa EU, koje bi trebalo biti gotovo prije 2026. godine, a znamo da do toga neće doći. I zbog toga je rasprava o CBAM-u tako značajna.

Zato se sada očekuje, a to nije nešto što me čini sretnim, da će se CBAM primjenjivati od 2026. godine.

Drugi uslov je bio, i dalje je, prihvatanje obaveze u 2024. godini da se najkasnije do 2030. uspostavi sistem za oporezovanje ugljenika, sa cijenama ekvivalentnim onim u EU.

Nastavićemo raspravu o drugom uslovu na sastanku zajedno sa ministrima.

Ipak, moramo da priznamo, što je i moja ocjena, da će se CBAM primjenjivati zbog odložene implementacije zakona u državama, koji se tiču paketa mjera za integrisanje u jedinstveno tržište električne energije.

RSE: Da li ovo neizbježno znači skuplju struju za stanovnike zemalja na Zapadnom Balkanu?

Lorkovski: Ne, ovo znači da će struja koju proizvodite i izvozite u EU biti manje konkurentna na tom tržištu.

To znači da ćete na cijenu električne energije morati da dodate cijenu proizvedenog CO2, koja će biti ista kao u EU.

Neće imati uticaj na cijene u regionu, ali npr. BiH je najveći izvoznik struje na Zapadnom Balkanu. Ona će na tržištu EU biti manje konkurentna.

RSE: Što se tiče ukidanja uglja kao energenta, znamo da Evropa želi da bude ugljenično neutralna do 2050. godine. Da li potpisnice Ugovora o EZ imaju rok za potpuni prelazak sa uglja na druge izvore energije, na domaćim tržištima?

Lorkovski: Zavisi od zemlje do zemlje.

Prije dvije godine smo se sporazumjeli oko ciljeva koji se tiču CO2, energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Do kraja juna, očekivalo se da sve potpisnice Ugovora o EZ pošalju Sekretarijatu nacionalne energetske i klimatske planove.

Taj plan je dokument u kojem države same određuju datum kada planiraju da prestanu sa proizvodnjom struje iz elektrana koje se pokreću na ugalj.

Porast rizika snabdijevanja gasom

RSE: Gasne interkonekcije su još jedan dio energetske mreže, ovdje u Bosni i Hercegovini. Postoje neke investicije planirane u BiH.

Koliko su te investicije dugoročno mudre i koliko će prirodni gas biti održiv u bližoj i daljoj budućnosti, imajući u vidu ono što smo spominjali oko karbon-neutralne politike, kao i drastične promjene na tržištu od početka ruske invazije na Ukrajinu?

Lorkovski: Postoji više faktora. Nacionalni energetski plan treba dati odgovor na to pitanje. Koje je to gorivo koje će premostiti od sadašnje generacije, na generaciju zasnovanu na obnovljivim izvorima u budućnosti, kao i most između trenutnih i karbon-neutralnih privreda u regionu?

Međutim, s pravom ste spomenuli nepredvidivost činjenice da je trenutno snabdjevač gasom Rusija, a neke od zemalja regiona su snažno ovisne o ruskom gasu.

Kao što znate, Evropska unija implementira politiku “Repower” koja predviđa obustavu uvoza iz Rusije do 2027. godine.

U tom slučaju, rizik snabdijevanja gasom u regionu će biti jednostavno pogoršan. I taj faktor bi trebali imati u vidu oni koji planiraju razvijati gasne privrede u regionu.

RSE: Ostanimo na temi gasa, Republika Srpska, jedan od dva bh. entiteta, je prije nekoliko sedmica predložila plan za izgradnju velikog gasovoda vrijednog između 400 i 450 miliona evra. Tržište prirodnog gasa je gotovo nepostojeće u zemlji.

Kako na to gledate, pogotovo uzimajući u obzir da praktično sav gas u BiH dolazi putem Turskog toka iz Rusije?

Lorkovski: Kao što sam ranije rekao, zemlje EU su odlučne da prestanu s kupovinom ruskog gasa do 2027. Tako da ako pogledate geografiju, mapu, vrlo je očigledno kako bi se gas trebao dopremati u Bosnu i Hercegovinu.

I kao što sam spomenuo, odluka o energetskoj strukturi potrošnje je u potpunosti na državnom nivou.

Naša odgovornost je da provjerimo koliko je ta odluka u skladu s Nacionalnim energetskim i klimatskim planom, ali i da pružimo neka šira pojašnjenja zemljama o okolnostima koje se mijenjaju tako da mogu pravilno shvatiti i znati sve rizike povezane sa jednom takvom investicijom.

Zelena agenda i Zapadni Balkan

RSE: U regionu postoji šest ugovornih strana EZ. Koliko Zelene agende je ispunjeno u tim zemljama, pogotovo u BiH? Znamo da neke od ovih zemalja predstavljaju uspješne primjere, kao što je Albanija koja gotovo svu električnu energiju crpi iz hidroenergetskih izvora.

Kakvo je stanje, ali i perspektive na Zapadnom Balkanu, i u BiH, kada je riječ o drugim izvorima, poput solarne, energije vjetra, hidro i geotermalne energije?

Lorkovski: Veoma je diferencirano. S pravom ističete da su početne tačke pojedinih zemalja veoma diferencirane. Ne možete porediti situaciju u BiH sa situacijom u Albaniji, gdje se, kako ste i rekli, 100 posto energije dobija iz obnovljivih izvora.

Sekretarijat je zajedno sa Savjetom ministara uspostavio ciljeve za 2030. i to je posao vlada da objasne kako će postići te ciljeve, kojim politikama i reformama, koji su to projekti koji moraju biti implementirani da bi se ciljevi postigli.

Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) definira mapu puta ka ispunjenju tih ciljeva.

Upravo smo trebali dobiti sve NECP-ove, ali nam nisu svi predati do kraja juna.

Tako da i dalje čekamo na dostavu njih još nekoliko. Ali, biće urađena procjena implementacije NECP-a dvije godine nakon njegovog predavanja.

Tako da ću biti spremniji odgovoriti vam za dvije godine, nakon što vidimo kakav napredak je postignut u pojedinim zemljama kada je riječ o implementaciji politika i reformi iznesenih u NECP-u.

Ono što je važno i što želim napomenuti jeste da će implementaciju NECP-a finansijski podržati EU.

Nedavno je nastavljena diskusija o tzv. planu reformi i agendi rasta.

Riječ je o budžetu od šest milijardi evra za zemlje Zapadnog Balkana namijenjenih za podršku reformskim agendama, koje zemljama pomažu ne samo sa dekarbonizacijom već i približavanju standardima EU.

Tako da je poruka da EU osigurava upravljanje procesa iz NECP-ova, i NECP-ovi su već na snazi, ali takođe pruži i finansijsku podršku za implementaciju politika koje su pojedine zemlje u njima navele.

Tako da ovo nije nešto što se nameće zemlji, to je prijedlog te zemlje.

RSE: Ovdje na Zapadnom Balkanu, u energetskom sektoru, jedan snažan faktor, je konkretno Kina. U posljednje vrijeme njihov utjecaj je zaista velik.

Polako zaustavljaju investicije u ugalj nakon govora kineskog predsjednika Si Đinpinga (Xi Jinping) od prije tri godine i fokusiraju se na solarnu i energiju vjetra. Kako Sekretarijat gleda na njihovo prisustvo u energetskom sektoru?

Lorkovski: Na vladama je da stvore okvir unutar kojeg mogu operisati investitori, regulatorni okvir. Sve dok je taj okvir u redu, i u skladu sa zakonodavstvom EU, okvir je otvoren za sve investitore da dođu, iskoriste okvir i ulože.

To je osnovni princip prisustva investitora koji dolaze izvan EU na tržište, na primjer Kineza.

Uloga vlade je da uz našu podršku omogući ravnopravan teren, konkurentne, jednake i poštene uslove za sve investitore koji žele investirati u obnovljive izvore.

Sekretarijat očito ne podržava nove investicije u ugalj, jer je to u suprotnosti s agendom i obavezivanjem na dekarbonizaciju, što je politička obaveza koju su zemlje same preuzele prije nekoliko godina u Sofiji.

To je i razlog zašto smo pozdravili odluku o obustavi, na primjer, projekta Bloka 7 TE Tuzla, gdje je, takođe, bila planirana neka vrsta kineske investicije.

Obustavljanje ovog projekta je veoma dobra odluka, jer bi to predstavljalo nasukana sredstva u vašoj zemlji, trošak koji biste platili za tu investiciju, kojom ne biste mogli upravljati u budućnosti u skladu s odredbama Zelene agende.

BiH kaska za drugim zemljama

RSE: Ranije ste spomenuli da zemlje Zapadnog Balkana sporo usvajaju EU legislative. Koliko je odmakla BiH na putu implementacije stečevine EZ, šta je učinjeno do sada, šta treba biti urađeno, koje su ključne prepreke na tom putu i kako EZ može pomoći u njihovom prevazilaženju?

Lorkovski: Iskreno, Bosna i Hercegovina zaostaje za drugim zemljama i to je očigledno.

Još ima mnogo prostora za usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, koju predstavlja EZ. Vrlo dobar primjer je paket mjera za integraciju u zajedničko evropsko tržište električne energije.

Dakle, dio zakona koji je jednostavno potreban za spajanje tržišta. A projekt, o kome se još razgovara između entiteta, nije čak ni dostavljen EZ kako bi ga komentarisala.

Drugo pitanje je uspostavljanje jedinstvenog domaćeg tržišta električne energije, kao što je to slučaj u ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Samo ga Bosna i Hercegovina nema i to je nešto što treba uspostaviti što prije.

Zakonska regulativa za tržište gasa ne postoji na državnom nivou i o tome smo dugo razgovarali s Savjetom ministara BiH kako bi se krenulo naprijed.

Ipak, drugi i treći paket liberalizacije energetskog tržišta, oni nisu preneseni u nacionalno zakonodavstvo.

Očito je da još ima prostora za saradnju. Nadam se da je nedavna odluka o otvaranju pregovora između EU i BiH doprinijeti da ova “energetska agenda” postane prioritet državnoj vlasti kao što je to slučaj na nivou entiteta.

Zapravo možemo vidjeti određeni, ograničeni napredak na nivou entiteta, kako u Federaciji, tako i u Republici Srpskoj. Na tom nivou je prošle godine uočen nešto veći napredak.

RSE: Može li Bosna i Hercegovina više napredovati u provođenju svih tih politika s podijeljenim energetskim tržištem? Praktično svugdje postoji fragmentirana situacija, većina nadležnosti pripada entitetima, a ne državi.

Lorkovski: Naravno da preferiramo stvaranje državnog tržišta za gas i električnu energiju, a za to su nam potrebne odgovarajuće izmjene zakona, te uspostavljanje institucija kao što su, na primjer, berze električne energije.

Takođe, to podrazumijeva i omogućavanje kompetencija regulatornim tijelima na državnom nivou, kako bi mogli obavljati dužnosti kako je to opisano u zakonodavstvu EU.

RSE: Kako vidite budućnost BiH i Zapadnog Balkana u kontekstu rastuće cijene energije i političkih turbulencija u Evropi?

Lorkovski: Cilj je, a to savjetujem i vlastima BiH, zadržati mogućnost nastavka izvoza električne energije u EU, jer je to od ekonomske važnosti za tržišne operatere i za one koji jednostavno žele nastaviti postojeći poslovni model.

Budući da znamo da još postoji opcija za nastavak izvoza bez plaćanja poreza na ugljenik do 2030., a nakon toga treba uspostaviti sistem oporezovanja ugljenika u državama, kako bi se na odgovarajući način riješilo pitanje proizvodnje struje pomoću uglja.

To bi zahtijevalo podsticanje tržišnih uslova za ulazak na tržište drugih načina proizvodnje struje sem uglja, te da se dodatno ulaže u taj tržišni segment.

Nadam se da će to biti budućnost energetskog sektora u BiH.

Dakle, budućnost koja se temelji na integraciji sa susjednim zemljama i s EU, dekarbonizaciji koja je povezana sa slanjem odgovarajućih signala cijenama, da bi ulagači znali kakve će se tehnologije promovisati, te da ta ulaganja budu usmjerena na budućnost.

RSE: Kakve zaključke očekujete od sastanka, da li će biti govora o novim energetskim politikama koje bi trebalo da budu implementirane u budućnosti?

Lorkovski: Želimo da sumiramo izuzetno ograničeni napredak na spajanju tržišta koje smo do sada postigli, te da raspravimo sa ministrima šta će biti posljedice tog ograničenog napretka na mogućnostima ugovornih strana EZ da budu izuzete od uvođenja izvoznih tarifa kao što je CBAM.

Istaknućemo činjenicu da su Vaša zemlja i druge zemlje na putu ka EU u budućnosti, želimo da uspostavimo sve uslove za ažuriranje mape puta za dekarbonizaciju, što je planirano za decembar ove godine.

Tada bi sve zemlje članice EZ mogle da se izjasne kada će biti uspostavljen sistem naplaćivanja poreza na ugljenik.