PORODICE ŽRTAVA MASAKRA U VRBANJI TRAŽE PRAVDU: Nijemo i nezainteresovano Tužilaštvo BiH godinama potpuno ignoriše zahtjeve preživjelih bugojanskih Bošnjaka

Nijedan javni medij u Bosni i Hercegovini nije izvjestio o nedavnom obilježavanju 31. godišnjice masakra u naselju Vrbanja kod Bugojna.

Pripadnici HVO-a su u periodu od 17. do 28. jula, dok su trajali intenzivni napadi na Bugojno sa ciljem da ovladaju ovom srednjobosanskom općinom i priključe je sastavu tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosne, izvršili stravičan masakr u naselju Vrbanja ubivši 45 civila bošnjačke nacionalnosti, starosti od 19 do 82. godine.

45 ubijenih civila, samo jedan procesuiran

Ignorantski odnos prema žrtvama zločina u Bugojnu koji pokazuju javni mediji, pokazuje i državno Tužilaštvo. Uprkos tome što porodice godinama traže pravdu, za zločin koji su počinili pripadnici HVO-a do sada je procesuirana samo jedna osoba – Slavko Šakić.

Zbog toga je Udruženje građana Porodice stradalih Vrbanja 1993. ove godine javno pozvalo Tužilaštvo da konačno podigne optužnice za zločin nad Bošnjacima koji se desio u Vrbanji

“Pozivamo Tužilaštvo BIH i da promijeni svoj odnos prema našem Udruženju, ali i prema porodicama žrtava. Kako bi bar u budućnosti izbjegli selektivan pristup zločincu i žrtvi, Tužilaštvo pozivamo samo da radi svoj posao i podigne optužnicu protiv svih odgovornih. Nesumljivo, Tužilaštvo za to ima dovoljno materijala, čak i kada bi uzeli u obzir samo one dokaze koje im je za konkretne događaje i odgovorne počinioce, dostavilo naše Udruženje u proteklim godinama.

U pravilu na naše upite Tužilaštvo je ostalo nijemo, tromo i nezainteresovano ili nam je u najboljem slučaju davalo šture, površne odgovore, bez empatije ili barem profesionalizma”, navodi se u saopštenju za javnost Udruženja građana Porodice stradalih Vrbanje 1993.

Selektivni pristup koji Udruženje građana Porodice stradalih Vrbanje 1993. spominje potvrdilo je i današnje izvještavanje BHRT-a. Dolasku hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i predsjednika HDZ-a Dragana Čovića da odaju počast hrvatskim žrtvama u Bugojnu dat je veliki publicitet, a žrtve Vrbanje su potpuno ignorisane.

Čak štaviše, Armija RBiH koja je u tim odsutnim momentima za državu Bosnu i Hercegovinu odbranila Bugojno, je u prilogu BHRT-a predstavljena kao agresorska vojska koja je “protjerala 15 hiljada Hrvata”.

Zločin nad bugojanskim Hrvatima

Činjenica jeste da je nakon poraza HVO-a u Bugojno više stotina Hrvata bilo pritvoreno u nekoliko objekata, što je utvrđeno pred Haškim tribunalom u procesu protiv Hadžihasanovića i Kubure. Večinu zarobiljenih činili su pripadnici HVO-a prema kojima se u velikom broju slučajeva postupalo nehumano što je uključivalo maltretiranje, premlaživanje i ubistva. 

Najzloglasniji je bio stadion “Iskre”, zatvorenički logor koji je bio aktivan sve do 19. marta 1994. godine kada su posljednji zarobljenici oslobođeni. Na taj dan su na stadionu “Iskre” bile zatočene još 292 osobe. Više detalja o ovome možete pronaći na portalu Detektor na OVOM LINKU. 

Za ove zločine već je osuđeno više osoba, kako u Haaškom sudu tako i pred domaćim pravosuđem. Također, trenutno se pred Sudom BiH vodi proces protiv Selme Cikotića i Dževada Mlaće.

Šta se dogodilo u Bugojnu u julu 1993. godine?

Ipak, slijed događaja u ljeto 1993. godine nije ni izbliza onakav kakvih ga predstavlja agresivna hrvatska propaganda.

Bugojno je, naime, bila posljednja općina u kojoj je HVO napao jedinice Armije RBiH, počeo hapsiti i ubijati civilno stanovništvo. Bilo je to u periodu od 17.- 27. jula 1993. godine (kada je i počinjen masakr u Vrbanji).

Brigada HVO-a Eugen Kvaternik otpočela je napad na Bugojno 17. jula 1993. godine na dijelove grada sa bošnjačkim stanovništvom, na objekte koji su bili pod kontrolom Armije RBiH, sa ciljem da konačno stave pod svoju punu (političku i vojnu) kontrolu grad i cjelokupnu teritoriju općine Bugojno. Drugim riječima, cilje je bio uspostaviti vlast tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u punom kapacitetu, eliminirati legalne organe vlasti Republike BiH i njenu oružanu silu – Armiju RBiH.

U tom sukobu HVO je izgubio, povukao se sa teritorije opšine Bugojno i povukao sa sobom najveći dio hrvatskog stanovništva. Do tada je grad bio u djelomičnom okruženju HVO-a. 

Da je tada palo Bugojno pod kontrolu HVO-a, a budući da se u tom periodu odvijali mirovni pregovori, pregovaračka pozicija bosanske delegacije bila bi daleko teža, nastavak rata bi bio neizvjestan te bi sam opstanak države BiH bio u pitanju. Ciljevi Udruženog zločinačkog poduhvata onako kako ih je definisao Haaški sud bili bi u potpunosti ostvareni. 

O kakvim se jedinicama HVO-a radi najbolje govore snimci iz tog perioda iz Bugojna. Jedna od najpoznatijih fotografija iz proteklog rata koja prikazuje vojnike HVO-a sa nacističkom zastavom zabilježena je upravo u Bugojnu. Razmjere destrukcije koju je ovaj grad pretrpio tokom napada HVO-a pokazuje i uništena čuvena Sultan-Ahmedova džamija u centru Bugojna. 

(Samir Begović)