Ogromnu prašinu podigao je slučaj italijanske bokserke Anđele Karine, koja je predala meč osmine finala Alžirki, Imani Kelif, zbog nejasnog pola protivnice na Olimpijskim igrama u Parizu.
Naime, Italijanka je odustala nakon 45 sekundi meča jer je vidjela da je razlika prevelika, njena rivalka je optužena kako je muško iako do sada nije zvanično utvrđeno kog je pola. Brojne javne ličnosti su se oglasile zbog ovog duela, a među glavnim optužbama koje se mogu vidjeti su one u kojima se sportistkinja “optužuje” da je transrodna osoba, muškarac i sl.
Ipak, po srijedi je sasvim drugačiji slučaj. Kelif se još nije oglasila po tom pitanju, ali spekulacije rastu da ona ima DSD, rijetko stanje koje pogađa samo oko 1,7 odsto populacije. DSD mogu rezultirati time da osobe koje izgledaju kao žene imaju muške hromozome ili anatomiju. To je ono što bi moglo da je razlikuje od drugih.
Šta je DSD?
Po definiciji, DSD (Differences of Sex Development) označava razlike u razvoju pola i odnosi se na grupu stanja kod kojih je razvoj hromozomskog, gonadalnog ili anatomski pola atipičan. Ova stanja mogu rezultirati različitim fizičkim manifestacijama i mogu uticati na pojedince na brojne načine, uključujući njihov reproduktivni i fizički razvoj.
Zašto je DSD problem u sportu?
Kod slučajeva sportista sa DSD-om, postoji nekoliko problema koji izazivaju brojne kontroverze. Neki od njih su “pravda u sportu”. Sportisti sa određenim tipovima DSD mogu imati više nivoe testosterona ili druge fizičke karakteristike koje mogu pružiti takmičarsku prednost u snazi, brzini ili izdržljivosti.
Tako, Međunarodna atletska federacija (IAAF) i Međunarodni olimpijski komitet (IOC), uspostavili su pravila za regulisanje učešća sportista sa DSD kako bi se osigurala ravnopravnost u takmičenju.
Takođe, etika i ljudska prava spadaju među glavna pitanja koja se postavljaju kod sličnih slučajeva.
Upravljanje DSD u sportu uključuje osjetljive medicinske informacije, što izaziva zabrinutost zbog privatnosti i povjerljivosti sportista. Sve to dovodi do diskriminacije.
U toku je rasprava o tome da li ograničavanje učešća sportista sa DSD predstavlja diskriminaciju zasnovanu na njihovim prirodnim biološkim karakteristikama. Slučaj Imani Kelif to i potvrđuje.
Uz to, za ove sportiste, postoje i veliki zdravstveni rizici. Neke regulacije zahtjevaju da sportisti sa DSD podvrgnu medicinskom tretmanu kako bi smanjili nivo testosterona, što može imati zdravstvene posljedice.
Slučaj Kaster Semenja
Jedan od najpoznatijih slučajeva je slučaj južnoafričke trkačice Kaster Semenja, koja ima DSD i prirodno visoke nivoe testosterona. Propisi koji zahtjevaju od nje da smanji nivo testosterona kako bi se takmičila u određenim ženskim disciplinama izazvali su značajnu debatu o pravednosti, etici i ljudskim pravima u sportu.
Naime, ona je kontroverzno bila primorana da uzima lijekove poput kontraceptivnih pilula kako bi smanjila nivo testosterona u skladu sa novim pravilima koja ograničavaju nivo ovog hormona u ženskim disciplinama.
Semenja je potom podijelila kako joj je to izazvalo “napade panike”, uzrokovalo veliki stres i učinilo da “svaki dan želi da povraća”.
Tema njenog DSD-a i da li je bila diskriminisana od strane sportskih tijela bila je predmet duge pravne bitke.
I nije jedina sportistkinja koja je uhvaćena u ovoj oluji.
Njene koleginice trkačice Fransin Nijonsaba iz Burundija, Margaret Niairera Vambui iz Kenije, kao i Namibijke Kristine Mboma i Beatris Masilinnji takođe su proglašene nepodobnim za takmičenje zbog DSD-a, prenosi “Telegraf“.
Pratite nas na našoj Facebook i
Instagram stranici, kao i na
X nalogu.