Himzo Polovina je preselio 5. avgusta 1986. godine.
Ovo je sjećanje na nenadmašnog tumača “Emine” i mnogih drugih Šantićevih pjesama, na iskonskog Mostarca i sevdaliju, pjevača rijetkog duhovnog nadahnuća.
Himzo Polovina je rođen 1927. godine u Mostaru, tri godine poslije Šantićeve smrti. Svoja prva muzička saznanja stekao je još kao dijete od svog oca Mušana koji je svirao šargiju. Upijao je pjesme od pjevača iz komšiluka, naročito od Sevde Katice. Na vijest o Emininoj smrti Sevda je izustila stihove:
“Umro stari pjesnik, umrla Emina,
ostala je pusta bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik, umrlo je cvijeće,
pjesma o Emini nikad umret neće.”
Te stihove je Himzo dodao za sam kraj Šantićeve “Emine” i snimio na jednoj od svojih prvih ploča.
Poslije Drugog svjetskog rata Himzo prelazi u Sarajevo da studira medicinu i igra folklor. Svirao je violinu, pjevao u studentskom kulturno-umjetničkom društvu “Slobodan Princip Seljo”. 1953. godine položio je audiciju na Radio Sarajevu i ušao u jato besmrtnih slavuja sevdaha. Tako je Himzo postao solista radija i pored neartikulisanog izgovora glasa “r”.
Mnoge pjesme iz opisa Himze Polovine dobile su popularizaciju u nekom novom ruhu. Tako je Goran Bregović u filmu “Kuduz” promovisao pjesmu “Žute dunje”, zapravo pjesmu “Voljelo se dvoje mladih” koju je Himzo snimio početkom 60-ih u orijentalno-sevdalijskom ruhu uz ansambl Ratomira Petkovića.
Već poslije prvih snimaka na pločama i na radiju, postalo je jasno: bosanski sevdah je dobio autentičnog tumača, prvača rijetkog senzibila, rafiniranog vibrata i neponovljivih orijrentalnih ukrasa. I pored nesumnjivog autoriteta u svijetu bosanskog sevdaha, Himzo nikada nije učestvovao u trci za estradnu popularnost. Uporedo je snimao pjesme i liječio pacijente kao neuropsihijatar. Svojim pacijentima nikada nije prilazio samo kao ljekar ili popularni pjevač, nego kao prijatelj i zabavljač.
Ispod intelektualne fasade krio se vrcav duh, pravi šeret. Pacijentima je pričao viceve, često i svoje dosjetke, pjevao im pjesme koje tješe i liječe dušu ili makar krate muke.
Preselio je sa pjesmom na usnama na koncertu u Plavu u svojoj pedeset devetoj godini. Posljednja pjesma koju je zapevao bila je upravo legendarna “Emina”, i to poslije nekoliko bisova. Tako je utihnuo sevdalija kratkog vijeka i vječitih pjesama, umjetnik i intelektualac koji je svojim blagim pogledom i lelujavim glasom smirivao i najnemirnije ljude.
(Express / Telegraf)
The post UPOREDO SNIMAO SEVDALINKE I LIJEČIO PACIJENTE: U sevdalinci treba imati mjeru, kad se može i koliko se može ići sa ukrasima appeared first on Express.
Olaf ScholzFoto: Annegret Hilse / ReutersIzvršni odbor njemačke Socijaldemokratske stranke lijevog centra (SPD) nominirao je…
Svim našim čitateljicama i čitateljima, partnerima i prijateljima, čestitamo 25. novembar, Dan državnosti Bosne i…
Državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država, Entoni (Antony) Blinken, čestitao je Bosni i Hercegovini Dan državnosti,…
I Hrvatsku će ovoga petka zahvatiti shopping ludnica. U petak počinje popularni 'Black friday' koji…
एक बात पूछूं. #shorts #ytshorts #youtubeshorts #indianidol13 #shortsfeed #shortvideos #comedy. #shorts ...
Dijalog iz jedne stare TV reklame u kojoj na pitanje penzionera "Je’ l javljaju nešto…