Požari na Balkanu – kako spriječiti širenje?

Vatrena stihija guta šume, kuće, štale i automobile dok okolicom odjekuju eksplozije cisterni goriva i plinskih boca. Hiljade ljudi bježe sa svojih ognjišta. S požarima se na zemlji bore vatrogasci, a iz zraka im vodenim bombama pomažu helikopteri i avioni.

Ove slike koje podsjećaju na sudnji dan dolaze s Balkanskog poluotoka: iz Grčke, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Zemlje traže pomoć susjeda i Europske unije preko mehanizma za civilnu zaštitu.

Nakon tople i dugih razdoblja s malo ili nimalo oborina vruće i suho vrijeme, povezano s klimatskim promjenama, s temperaturama koje se kreću oko 40 stepeni, učinilo je požare češćim i intenzivnijim, sezone požara sve duljim, a vatrom poharane površine sve većim.

Petar Jurić, komandir Profesionalne vatrogasne postrojbe Mostar, kaže za Radio Slobodna Evropa da je, prema njihovom iskustvu, ljudski nemar uzrok 95 posto požara.

Ističe da se većina požara može spriječiti odgovornim ponašanjem stanovništva.

“Mi imamo tek sporadične posjete učenika i ne znam koliko se to može nazvati edukacijom. Mi smo otvoreni, a zašto to škole češće i sustavnije ne rade, ja ne bih o tome”, kazao je Jurić za RSE.

Kako najčešće dolazi do požara u prirodi?

Vatrogasci kažu da najviše intervencija na otvorenim prostorima imaju u ljetnom periodu kad su visoke temperature. Ljeti dođe do isušivanja tla i gorivih materija. Jurić kaže kako je najgora kombinacija dugi sušni period, vjetar i ljudski nemar koji navodi kao najčešći faktor za izbijanje požara.

Ljeti je, naprimjer u Hercegovini koja je podložna požarima, zabranjeno paliti vatru na otvorenom prostoru, što je uobičajen način čišćenja imanja i okućnica.

U ljetnom periodu zabranjeno je roštiljanje u šumama.

“I kući kad palite roštilj preporučuje se da se to radi u strogo kontroliranim uvjetima i treba paziti da se žar ne prenese vjetrom na druga mjesta”, kaže šef mostarskih vatrogasaca.

Ukazuje i na lošu naviku bacanja opušaka iz automobila jer i najmanja iskra može izazvati požar.

Kao primjer navodi i bacanje stakla u prirodu gdje staklena boca može postati sočivo kroz koju prolazi sunčeva svjetlost i može zapaliti vatru.

“Munje ne možemo spriječiti. Ovo možemo”, kaže Jurić.

Kako najčešće dolazi do požara u stambenim i poslovnim objektima?

Jurić upozorava da se moraju redovito provjeravati sustavi grijanja, ali i hlađenja i da to moraju raditi ovlašteni serviseri.

Iskustva vatrogasaca kažu da je veliki broj požara u stambenim objektima izazvan i plinskim sistemima, kako za grijanje tako i za kuhanje, koje se također treba redovito servisirati najmanje jednom godišnje.

“Ljudi znaju ostaviti upaljene uređaje u kuhinjama bez kontrole. Zaborave da se kuha ručak i zapali se kuća”, navodi Jurić za RSE.

Požari u poslovnim zgradama, osim zbog kvarova na sustavima za grijanje i hlađenje, mašinama i opremi ili instalacijama, mogu izazvati i zaboravljeni punjači za mobitele i slično.

“Kad napuštate kuću ili radni prostor, provjerite dva puta je li sve ugašeno”, kaže Jurić.

Da li sami gasiti požar ili prvo zvati vatrogasce?

Iskustva vatrogasaca su raznolika, no kažu da najčešće stanovništvo odmah pozove vatrogasce i da u međuvremenu sami pokušavaju spriječiti njegovo širenje.

“Vatrogascima, kada dođu na mjesto gdje je izbio požar, može se pomoći na razne načine, a ne samo uzeti naprtnjaču s vodom. Može se osloboditi puteve, pokazati im puteve jer mi ne možemo poznavati svako selo i kozju stazu”, pojasnio je Jurić.

Jedinice se u zemljama regije organizirane na općinskim nivoima koje nabavljaju potrebnu opremu.

Vatrogascima koji su u stalnom radnom odnosu ljeti najčešće u pomoć priteknu sezonski radnici, čije zapošljavanje odobravaju lokalne vlasti.

“Što se opreme naše mostarske jedinice tiče, mi smo na ‘zadovoljavajućem minimumu'”, kazao je Jurić za RSE.

Njegova jedinica imala je više od 700 intervencija od početka godine, od čega 205 u proteklih mjesec dana u Mostaru i okolici, središtu požarima sklone Hercegovine, koje broji oko 100.000 stanovnika.

U 50 slučajeva bila je direktno ugrožena imovina stanovništva.