Praznik filma koji približava ljude

Sarajevo Film Festival (SFF) je oduvijek mjesto susreta, ali i platforma za razvoj filmske umjetnosti, kaže Jovan Marjanović, direktor Festivala, pred početak njegovog 30. izdanja.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Marjanović govori o jubileju, novostima, planovima i stanju u bh. kinematografiji te značaju Festivala za regionalnu filmsku produkciju.

SFF, koji traje od 16. do 23. augusta, predstaviće 250 filmova iz cijelog svijeta, koji će se, osim u Sarajevu, prikazivati i u Mostaru i Tuzli. U takmičarskoj selekciji biće dodijeljene nagrade Srce Sarajeva za najbolje filmove, serije i autore.

Radio Slobodna Evropa: Sarajevo Film Festival ove godine slavi 30. rođendan. Koliko se za ove tri decenije promijenio i narastao?

Jovan Marjanović: Mislim da je Festival od prvog trenutka, od svog prvog izdanja, ispunjavao dva cilja, a to je da prikažemo najbolje filmove našoj publici u Sarajevu i da budemo platforma za razvoj kinematografije za sve oni koji se njome bave.

Naravno, stvari rastu, mijenjaju se, u 30 godina se kontekst potpuno promijenio i to je činjenica, ali bitno je da je koncept Festivala čvrst i da je on i dalje fokusiran na region Jugoistočne Evrope, kao mjesta iz kojeg crpi i inspiraciju za ono što prikazujemo publici i čije potrebe, u principu, želi da servisira.

Razvoj bh. kinematografije uz SFF

RSE: Festival je na neki način i potpora razvoju filmske industrije u BiH. Najbolje je mjesto za promociju domaće produkcije. I ove godine imamo nekoliko bh. ostvarenja u programu. Koliko je Festival zapravo važan za bh. kinematografiju?

Marjanović: Veliki festivali vezani su uvijek za velike filmske industrije. Pogledajte Cannes, Berlin, Veneciju. To su festivali u zemljama koje imaju industrije sa dugom tradicijom. Kod nas možda tradicija postoji, ali veličina sigurno ne, tako da je donekle neobično da jedna relativno mala kinematografija u stvari ima ovako veliki festival.

Sarajevo Film Festival je sigurno među 10 najboljih u Evropi, po svom uticaju, značaju, tako da to je nešto što je neobično.

Druga stvar, fokus SFF-a je na regionu i onda, kada se pogleda cijeli region, onda tu, zaista, postoji veliki broj manjih kinematografija koje su, na neki način povezane, odnosno to je ono što Festival pomaže. Mi smo, zapravo na neki način, platforma za tu saradnju.

Što se tiče bosanskohercegovačkog filma, može i treba uvijek da iskoristi to što je Festival postao. S druge strane, za bh. filmsku industriju potrebno je da više stvari istovremeno funkcioniše. Festival je samo jedna od njih.

Pored Festivala je to definitivno fond, fondacija ili drugi izvori finansiranja. To je, naravno, početna, inicijalna stavka bez koje je vrlo teško organizovati kinematografiju.

Zatim su to javne televizije ili javne kompanije koje imaju pristup gledaocima kroz kablovske kanale.

I zadnja stavka je akademija, dakle, edukacija. Obrazovanje mladih autora je ključno kako bi kinematografija bila zdrava.

Sve te četiri stvari moraju da rade istovremeno. Festival je tu evo već 30 godina, a ove ostale tri su promjenjive kroz različite periode, bile su aktivne, manje aktivne, odnosno u boljem ili lošijem stanju. Mislim da je Festival jedina konstanta otkako postoji i mislim da ima centralnu ulogu.

S druge strane, ne može sam, i naravno da je kinematografija na onim koji proizvode, prije svega, na državi koja se o njoj treba brinuti, jer se države brinu o kinematografijama u cijeloj Evropi, nismo mi po tome neobični, jedino smo neobični po manjku brige.

Raste interes mladih za filmsku industriju

RSE: Festival i dalje raste, ali bh. kinematografija ne ide istim tempom? Kakav je status bh. filma u odnosu na regionalnu, evropsku i svjetsku kinematografiju?

Marjanović: Festival je tu i funkcioniše i ima široku podršku, ali se vodi iz Obala Art Centra, dakle iz jedne nevladine organizacije de facto, koja svake godine iznova kreće u prikupljanje sredstava. Naravno, Festival ima jako puno partnera, sponzora, institucija koje nas podržavaju u tome i SFF je zaista kulturni brend Bosne i Hercegovine. Tako da u tom smislu može imati kontinuitet.

S druge strane, kinematografija je nešto širi pojam i, kao što sam ranije govorio, potrebno je da nekoliko stvari funkcioniše. Ona četiri stuba koja smo spomenuli. Naravno, bitno je da iz svih akademija u Bosni i Hercegovini, izlaze mladi, talentovani i obučeni ljudi.

Vidjeli smo kako se u nekoliko zadnjih godina desio ovaj procvat produkcije, koji je prevashodno rezultat toga što je BH Telekom uložio velika sredstva u bh. kinematografiju, odnosno u proizvodnju serija.

Dakle, vi kad čujete da je uloženo toliko i toliko sredstava u jedan projekat koji, ne znam, režira neko od naših poznatih autora, recimo Srđan Vuletić ili Danis Tanović, Jasmila Žbanić itd. dakle, pogrešna je vizura u kojoj mislimo da je to njihov privatni projekat, što vrlo često čujemo kad ljudi govore o tome da su neka sredstva uložena.

Ta sredstva su uložena u projekat kojem su oni na čelu, možda, ali to je projekat na kojem radi 300, 400 ili 500 ljudi. Od dobavljača, ugostitelja, tehnike pa do stručnih ljudi u kinematografiji.

Dakle, to je novac koji se potroši na proizvodnju, a to je u protekle dvije godine imalo široke multiplicirajuće efekte.

U Bosni i Hercegovini se protekle dvije godine snimalo nešto skoro svaki dan u godini. To je pokrenulo ogromnu dozu interesovanja kod mladih ljudi da se bave ovim poslom, da se školuju, da pokrenu svoje biznise u domenu kinematografije, što je značajno, veliki broj porodica živi od toga i to je ključna stvar.

Vidjeli smo kako samo jedan potez jedne kompanije mnogo može promijeniti. Ja vjerujem da će država to isto tako uvidjeti. A sve sa ciljem da publici ponudi kvalitetan sadržaj na vlastitom jeziku, priče iz vlastitog okruženja, mogućnost refleksije vlastitog društva kroz film i kroz televiziju.

Raznovrstan program Festivala

RSE: Program Festivala donosi pregled nove produkcije, ali i dosta naslova koji su posvećeni aktuelnim svjetskim dešavanjima. Tu su filmovi su tu koji nas navode da promišljamo, poput selekcije programa Posvećeno ili Suočavanje s prošlošću.

Je li to, na neki način i uloga festivala i filmske umjetnosti, da nas navodi na razmišljanje i progovara o ratovima, nasilju, borbi običnih ljudi?

Marjanović: Film ima mogućnost da sa jedne distance posmatra, evo, i stvari kao što ste rekli, koje su aktuelne i bitne da bi se dobila puna slika društva u kojem živimo. Film je u suprotnosti sa vijestima, sa ovim instant medijima, društvenim mrežama sa kojima živimo zadnjih decenija.

Film je u suprotnosti s tim, jer potrebno je više vremena za film, godina, dvije tri, to je vrijeme kroz koje se stvari procesuiraju, traže se neke nijanse i sagledava se, ja mislim, dosta dublje. To je ono što film kao medij omogućava.

Festival kao mjesto susreta omogućava i razgovor o tome i promišljanje o tome. Tako da mislim da to jeste uloga festivala. Festival približava ljude kroz sve ove programe koje ste spomenuli, Sučavanje s prošlošću, Posvećeno, Dan ljudskih prava i sl.

Dakle, to nisu samo filmovi koje Festival prikaže, već su to i ljudi koje Festival dovede da se sretnu. To su mladi iz različitih zemalja regije, kojima je potreban dijalog, koji kroz film, u principu, mnogo lakše i strukturiranije vode.

RSE: I publika je sve više zainteresovana za ozbiljne, životne priče, globalne probleme. Je li Festival na neki način i oblikovao i edukovao publiku kroz sve ove godine?

Marjanović: Sigurno je da Festival edukuje publiku i na tome se radi sistemski na Sarajevo Film Festivalu od najmlađih generacija. To pokazuju i naše ankete, gdje vidimo da imamo publiku koja se vraća iz godine u godinu, a svake godine imamo jedan val novih ljudi koji prvi put posjećuju Sarajevo Film Festival i vrlo često su to upravo oni najmlađi u programima za njih.

Što se tiče filmskih vrsta koje Festival njeguje, imamo sve: dugometražni, kratkometražni, igrani i dokumentarni film, TV serije, tako da sve se to može vidjeti na Festivalu, svemu se pridaje značaj.

Sarajevo Film Festival je jedan od onih festivala koji nije isključiv po pitanju filmskih formi, nije isključivo dokumentarni, nije isključivo igrani, već je jedno i drugo i verujem da upravo to publici odgovara, da svako može da nađe ono što ga zanima.

Nove lokacije za 30. rođendan

RSE: Festival se i dalje razvija, za jubilarno izdanje ste pripremili neke novine, o čemu se radi i šta je ono čemu težite u narednom periodu?

Festival je ove godine u nekom promišljanju i razvoju infrastrukture u gradu Sarajevu. To je nešto što gledamo unaprijed za iduće decenije. Neka dešavanja smo pomjerili na Marindvor, također u centru grada, tu imamo jedan novi prostor, novo mjesto susreta, festivalsku baštu.

Industrijski program je također u tom dijelu grada, osam dvorana kina Cineplexx je tu, a odmah preko puta je sada novo Otvoreno kino Centar. Ulica pored kina će za vrijeme SFF-a biti pješačka zona sa mnogim aktivnostima i programima koji će se dešavati tu.

Unitic tornjevi su isto tako nova lokacija, tu će se prezentirati neki projekti koji su još u fazi produkcije, tako da je sada taj dio grada novi centar Festivala, tu je politika, biznis, šoping, a evo sad i kultura i zabava.

Verujem da je to ozbiljan korak naprijed za Festival, ove godine u svjetlu jubileja, ali i da ćemo i dalje, svake godine raditi i širiti Festival u tom pravcu.