FOTOGRAF I SNIMATELJ NIDAL ŠALJIĆ ZA ‘SB’: ‘Ovo smatram pokušajem režima da me zastraši i odvrati od istraživanja logora u Bosni i Hercegovini’

Bijeljinska policija saslušala je prošle sedmice snimatelja i fotografa Nidala Šaljića koji je autor nekoliko dokumentarističkih projekata o logorima iz proteklog rata na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska. 

Šaljić je saslušan je kao svjedok o NN osobama koje su osumnjičene za neovlašteno snimanje poljoprivrednog dobra koje se nalazi na području bivšeg logora Batković u Bijeljini.

On i njegova advokatica Jovana Kisin Zagajac ovo smatraju sprečavanjem objavljivanja istine. Za Kisin Zagajac je posebno sporno to što je pozvan na saslušanje u svojstvu svjedoka, a ne u svojstvu osumnjičenog. Kao razlog zašto je to sporno istakla je to što svjedok i osumnjičeni imaju različita prava.

Držao se zakona

Kontaktirali smo Šaljića koji nam je pričao o saslušanju, ali i o njegovom radu…

Iako je snimajući ranije ove lokacije i dokumentirajući materijal mogao pretpostaviti koliko su ove teme “trn u oku” vlastima RS-a, pitali smo da li je očekivao ipak da će tek tako biti saslušan.

“Svjestan sam prirode projekta na kojem radim i očekivao sam da će izazvati određene reakcije, posebno iz Republike Srpske ili od pojedinaca. Bio sam spreman i na pravne postupke, ali sam se striktno pridržavao zakona naše države, vodeći računa o tome koje lokacije fotografišem. U cijeloj državi, jedini znak zabrane fotografisanja nalazi se na području nekadašnjeg logora Omarska u Prijedoru, jer ArcelorMittal koristi to zemljište kao rudnik. Međutim, nisam očekivao tako brz poziv nakon izložbe”, rekao je Šaljić za “SB”.

Pokušaj režima da ga zastraši

O samom pozivu i saslušanju rekao je koliko je smio…

“Saslušan sam u Policijskoj stanici Bijeljina po nalogu Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina. Odazvao sam se kao i svaki građanin, iako mi je poziv bio potpuno nejasan, kao i pravnicima s kojima sam se konsultovao. Stojim iza toga da nisam prekršio nijedan zakon, a mnogo puta sam boravio u Bijeljini radeći na sličnim temama. Stoga, ovo smatram pokušajem režima da me zastraši i odvrati od istraživanja logora u Bosni i Hercegovini”, rekao nam je Šaljić.

S obzirom na to da se prije saslušanja konsultirao sa pravnicima i advokaticom, zanimalo nas je šta su mu rekli – da li je učinio nešto što nije smio?

“Mislim da apsolutno nisam prekršio nijedan zakon. Uvijek sam se nalazio na javnim površinama, nisam fotografisao lica bez dopuštenja, niti je bilo znakova zabrane fotografisanja i snimanja. Što se tiče korištenja drona, za što sam pozvan kao svjedok, svi koji ponekad koristimo dronove znamo da postoje određene lokacije u državi, poput Američke ambasade ili aerodroma, gdje je jasno naznačeno da je to ‘no-fly zona', te je potrebna dozvola koju bih, naravno, zatražio svaki put kad je tako naznačeno”, prokomentirao je Šaljić.

Foto: Nidal Šaljić

Poziv je, kako je već rekao, Šaljić protumačio kao pokušaj zataškivanja istine o logorima. No pitali smo ga kako je i sam doživio poziv – da li kao vrstu zastrašivanja i kako se osjećao zbog toga.

“Poziv nije bio bezazlen, jer nisam znao u kojem smjeru bi situacija mogla krenuti nakon sto mi je policija poziv dostavila na kućnu adresu. Konsultovao sam se s advokatima koji su mi potvrdili da je situacija prilično složena”, rekao je za “SB”.

Pitali smo ga da li je i ranije tokom samog dokumentiranja imao neke prijetnje ili pritiske zbog toga što je radio…

“Na određenim lokacijama širom Bosne, nekoliko osoba mi je prišlo i pitalo šta fotografišem. Nakon što sam im objasnio, većina ih je otišla nakon kratkog razgovora. Tako da zaista nisam imao problema”, potvrdio je Šaljić.

Poziv potvrda da treba nastaviti rad

Nidal Šaljić je 29. jula, uoči Dana bijelih traka u Prijedoru, otvorio svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Zidovi” na lokaciji nekadašnjeg logora Trnopolje.

Izložbu je činilo 27 fotografija koje su nastale u protekle tri godine, a koje prikazuju trenutno stanje nekadašnjih mjesta zatočenja i logora, koja se nalaze širom Bosne i Hercegovine.

Pitali smo Šaljića kakve su reakcije bile nakon što je svoj rad predstavio javnosti.

“Reakcije su bile izuzetno pozitivne. Ovo je tema o kojoj se trebalo pisati i dokumentovati odavno. Svakodnevno prolazimo pored mjesta zatočenja i logora širom naše države, a na većini nema ni spomen-ploče niti ikakvog traga koji bi ukazao da je tu bio logor. Osjećam se ponosno i nadam se da će moje generacije krenuti u istraživanje sličnih tema, jer je mnogo historije u Bosni i Hercegovini neistraženo i malo se radi na specifičnim temama u poređenju s onim koliko bi trebalo, prema mom mišljenju. Podrška prijatelja, kolega i porodice mi je uvijek značajna i daje mi dodatni motiv da nastavim dalje”, rekao je za “SB”.

Nakon svega što je prošao, zanimalo nas je da li ima namjeru raditi slične projekte i da li i dalje ima istu želju.

“Naravno, imam pripremljeno mnogo projekata, na nekima radim paralelno, ali bih prije svega volio završiti ono što sam započeo vezano za logore. Sam poziv i pokušaj zastrašivanja samo su mi potvrdili da radim ispravno i da sam na pravom putu”, prokomentirao je fotograf i snimatelj Nidal Šaljić za “SB”.

(S. H.)