‘DA SU LJUDI BILI LJUDI, NE BI BILO RATA’: 32. godine od pugubljenja doktora Filipovića i 23 osobe iz Kalinovika, premijerno prikazan film Aide Hadžimusić ‘Daidžin prsten’ (FOTO, VIDEO)

Dokumentarac „Daidžin prsten“ autorice novinarke Al Jazeere Aide Hadžimusić premijerno je prikazan na ovogodišnjem festivalu dokumentarnog filma AJB DOC u Sarajevu.

Film donosi priču o autoricinom daidži Abdurahmanu Filipoviću Braci, doktoru koji je radio u Domu zdravlja u Kalinoviku do ljeta 1992. godine.

Doktor Filipović je ubijen 5. augusta 1992. godine skupa sa 23 mještana muslimana iz rodnog kraja ratnog zločinca Ratka Mladića. Ubijen je na dijelu koji se zove “Tuzlakova štala“, u selu Ratine.

Fejzija Hadžić (Screenshot)

Jedan od protagonista filma je Fejzija Hadžić, bivši direktor Komunalnog preduzeća u Kalinoviku. Hadžić je imao sreću da tog augusta 1992. godine preživi strijeljanje kod “Tuzlakove štale”. I u filmu je ispričao kako se sve to odigralo kada su iz logora Barutni magacin odvezeni na mjesto pogubljenja. Bio je i svjedok u Hagu.

Svjedok u Hagu

Fejzija Hadžić koji je 1992.godine preživio masovno pogubljenje u Kalinoviku, dao je iskaz na haškom suđenju bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću. Svjedok je opisao kako je počelo etničko čišćenje, zatočavanje vojno sposobnih muškaraca te ubijanje koje je krenulo kao pojedinačno te u koncu preraslo u masovno. Maltretiranje građana općine Kalinovik počelo je dolaskom Pere Eleza i njegove zloglasne jedinice (Miljevinski bataljon VRS-a), prisjetio se svjedok Hadžić, koji je kao direktor komunalnog poduzeća radio s rođacima i susjedima Ratka Mladića iz njegovog rodnog sela (Božanovića).

Đorđislava Aškrabu je Sud Bosne i Hercegovine 2013. godine zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih u Kalinoviku osudio na sedam godina zatvora. On je upravljao logorem Barutni magacin. Autorica je uspjela razgovarati telefonom sa njim.

Akšraba nije htio stati pred kamere, za razliku od Momčila Mandića, bivšeg ministra pravosuđa u RS-u. On je stigao iz Beograda. Obećao je autorici dokumentaraca da će probati pomoći, te doći do ljudi koji su bili 1992. godine u Kalinoviku i koji bi mogli pomoći da dođe do informacije oko eventualnog mjesta gdje su posmrtni ostaci doktora Filipovića. Od toga su ostale samo prazne riječi zabilježene u dokumentarcu “Daidžin prsten.”

Momčilo Mandić (Screenshot)

Porodična kuća Filipovića  iz koje je odveden doktor Braco, danas je oronula, u njoj nisu ostale ni električne instalacije u zidovima, kao što je slučaj i u mnogim drugim koje su opljačkane nakon rata. , ali Sama kuća je specifična oblikom, nedostaje joj jedan dio. Gledajući starije fotografije doznajemo da je ostao tek dio, ili polovina od osmanske kuće koja je pripadala potomcima ove porodice.

Mandić se sjeća “đedovih” priča da su Filipovići u drugom svjetskom ratu spasili stanovnike srpske nacionalnosti. Hadžimusić je od njega, kao i od drugih sagovornika, pokušala izvući neku vrstu kajanja. Pita ih čemu mural i spomenik koji glorificiraju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, te koji ošamare svakog normalnog posjetitelja Kalinoviku? Momčilo Mandić neće da prebaci preko usta i izgovori riječ genocid.

Stanko Elez, danas doktor kardiolog u Beogradu, bio je dobar drug Braci Filipoviću. Autorica Hadžimusić je stupila sa njim u kontakt, čuli su se, i trebao je doći u Kalinovik. Međutim, nije imao obraza ili hrabrosti da stane ispred kamere i ispriča sjećanje na svog kolegu koji je ubijen samo zbog pogrešnog imena i prezimena.

Iako muškarci s kojim je razgovarala u filmu nisu bili spremni na katarzu, Hadžimusić u filmu pokazuje da jedna žena jeste. Medicinska sestra iz Kalinovika se sjeća njenog daidže u lijepom svjetlu. Ona je za autoricu tračak nade. Medicinska sestra je pričala o njegovoj plemenitosti. Ostaju njene riječi u kojima kaže da rat nije podijelio ljude, već da su ljudi podijelili sami sebe. “Da su ljudi bili ljudi, ne bi bilo rata”, riječi su ove žene iz Kalinovika.

Sentimentalna simbolika “Daidžinog prstena”

U dokumentarcu je uočljiva zlatna vera na ruci autorice filma, sentimentalna poveznica s dragocjenim predmetom koji je ostao jedna od rijetkih uspomena na daidžu i doktora Abudurahmana Filipovića.

Hadžimusić je tragajući za sagovornicima upoznala ženu koja je bila djevojka njenog daidže u vrijeme kada je ubijen. “Prije nego što je strijeljan, dao joj je zlatnu veru koja je bila porodično naslijeđe i poručio da je dobro čuva. Trideset godina kasnije, ta žena mi je poklonila Bracin prsten, ujedno i jedinu materijalnu uspomenu na nestalog daidžu”, navela je Aida Hadžimusić.

Foto: Slobodna Bosna

S obzirom na to da 32. godine od ubistva doktora Filipovića nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci kako bi dostojanstveno mogao biti ukopan, Aida Hadžimusić ovim filmom želi sačuvati sjećanje na svog daidžu.

Pronađeni posmrtni ostaci 80 osoba, još uvijek se traga za njih 42

Udruženje „Istina Kalinovik ‘92” na lokalitetu „Tuzlakova štala“ u selu Ratine podiglo je spomen ploču kako bi se obilježilo mjesto stradanja nedužnih civila Kalinovika.

Foto: Al Jazeera

Prema podacima Udruženja porodica žrtava „Istina-Kalinovik 92“ na prostoru ove općine ubijena je 121 osoba, a za 42 se još uvijek traga. Među ubijenim kod Tuzlakove štale je i Salko Vranović. Njegov sin , Samir Vranović iz Udruženja članova porodica nestalih “Istina – Kalinovik ‘92“, koje je i ove godine (23. juna) organiziralo obilježavanje 32. godišnjice stradanja 122 Bošnjaka, za Detektor je izjavio da su do danas pronađeni posmrtni ostaci 80 osoba, te se još uvijek traga za njih 42.

Osim Aškrabe, Pred Sudom BiH do sada su pravosnažno osuđene četiri osobe, na ukupno 50 godina zatvora, za zločine počinjene na ovom području.

Bundalo, Zeljaja, Lalović, Tripković

Ratko Bundalo, bivši komandant Taktičke grupe Kalinovik, osuđen je na 22 godine zatvora, a Neđo Zeljalja, komandir Stanice milicije u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u tom gradu, na 15 godina, jer su u periodu od maja 1992. do marta 1993. naredili i izvršili progon Bošnjaka s tog područja.

Slavko Lalović je, kao nekadašnji čuvar u Osnovnoj školi “Miladin Radojević” u Kalinoviku, osuđen na pet godina zatvora.

Novica Tripković, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), pred Apelacionim vijećem Suda BiH osuđen je na osam godina za zločin počinjen u Kalinoviku, dok je Zoran Bjelica oslobođen optužbi za zločine počinjene u augustu 1992. u Kalinoviku. 

Haški tribunal je pravosnažno, osim Ratka Mladića, bivšeg generala Vojske Republike Srpske (VRS), na doživotni zatvor osudio bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića, između ostalog, i za progone u Kalinoviku, u okviru kojih su vršeni i drugi zločini.

S. GOJAK

Iz presude

5. augusta 1992. godine u poslijepodnevnim časovima vojnici Pere Eleza odveli su zatvorenike, koje su vezali žicom, natovarili ih na tri kamiona, pri čemu su ih udarali rukama, nogama i drvenim palicama, te ih u pratnji policijskog vozila sa rotacijom povezli u pravcu Miljevine, opština Foča, da bi u mjestu Ratine, 7 opština Foča, zaustavili kolonu, te iz posljednjeg kamiona iz kolone izveli 24 zatočenika:

Enes Hadžić, Esad Hadžić, Hasan Hadžić, Selim Hadžić, Mehmed Ahmethodžić, Avdija Škoro, Salko Vranović, Abdurahman Filipović, Almir Čusto, Husnija Rogoj, Refik Rogoj, Elvir Suljić, Ramiz Suljić, Emir Suljić, Mirso Suljić, Damir Suljić, Edin Suljić, Suad Suljić, Sado Suljić, Ramo Kurtović, Ismet Smječanin, Sabahudin Juković i Adil Mulaomerović. Postrojili su ih iznad štale Mustafe Tuzlaka i strijeljali, a tijela su ubacili u gornji dio štale, gdje se nalazilo sijeno i zapalili, stoji u presudi Suda BiH (21.12.2009. godine).

Jedino je Fejzija Hadžić, ranjen u nogu, uspio preživjeti i pobjeći. Ranjeni Hadžić, nakon što su preostala dva kamiona sa zatočenicima nastavili put, uspio je izaći iz štale i pobjeći, dok su preostala dva kamiona sa ostalim zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet zvani “Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života zatočenike iz „Barutnog magacina“ i od kojih su nakon rata ekshumirani i identikovani:

Adem (Hasima) Hatić, Adem Mustajbegović, Ramiz Kešo, Asim Pervan, Veiz Hadžić, Bećir Pervan, Hamdo Pervan, Hasan Mušanović, Hilmo Suljić, Kasim Suljić, Fehim Suljić, Ibrahim Bajrić, Bajro Pervan, Avdo Kešo, Safet Mušanović, Vejsil Kečo, Nasuf Hadžić, Munib Velić, Ramo Suljić, Fehim Srnja, Jusuf Hadžić, Muharem Bičo, Edhem Hadžić, Vahid Hadžić, Adem (Bećira) Hatić, Ibro Pervan, Salko Suljić, Rašid Redžović, Hilmo Jašarević, Adem Suljić, Smajil Hadžić, Esad Hadžimuratović i Ahmet Hadžić.