Analitičari u Otvorenom o eskalaciji na Bliskom istoku

Rusija osuđuje ubojstvo vođe Hezbolaha, SAD izvlači svoje državljane iz Libanona. Nakon izraelskih zračnih napada na libanonski Hezbolah, Velika Britanija poziva na prekid vatre. Iran osuđuje likvidaciju vođe Hezbolaha, ali zasad na kani raspoređivati svoje borce Libanonu i Gazi.

O tome kako će se razvijati rat na Bliskom istoku, u Otvorenom s urednicom i voditeljicom Zrinkom Grancarić razgovaraju:

dr. Gordan Akrap, pomoćnik rektora Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, prof. dr. Marinko Ogorec, vojni analitičar, Veleučilište Velika Gorica i Božo Kovačević, politički analitičar.

Kovačević: za sada se sve odvija onako kako jo želi izraelski premijer

-Da će Izrael pokrenuti kopneni napad na Libanon već je najavljeno tijekom današnjeg dana otpočeti. A ako pokušamo odgovoriti na vaše pitanje, kako će se tamo stvari odvijati, za sada se, po mojem mišljenju, sve odvija onako kako to želi izraelski premijer Netanyahu, rekao je Božo Kovačević. 

Dodao je kako je činjenica da su neke zemlje od kojih se moglo očekivati da će energičnije stati u zaštitu Palestinaca, prilično mlako reagirale na novu izraelsku ofenzivu. 

– Dakle, te činjenice upućuju na zaključak da se možda stvari odvijaju i onako kako to žele i neke druge zemlje na Bliskom Istoku, rekao je Kovačević.

Objasnio je kako to odgovara svim zemljama koje su ili već potpisale tzv. abrahamske sporazume ili su bile na putu da ih potpišu i, uostalom, svvim arapskim zemljama kojima je Iran konkurent. 

– Ovako, ovakvim svojim vojnim akcijama i agresivnom politikom zapravo Izrael eliminira suparnika, Iran, velikog suparnika sunitskim arapskim zemljama. 

Što se sada događa u Libanonu?

– Informacije ukazuju da su se libanske oružane snage odlučile povući unutar svog teritorija najmanje pet kilometara od granice s Izraelom te da su pripadnici specijalnih postrojbi izraelskih oružanih snaga već prošli određena područja granice između Izraela i Libanona, tako da se večeras očekuje, ako već i nisu, ulazak pješačkih oklopno-mehaniziranih postrojbi u tu dubinu prostora kako bi dodatno zaštitili prostor i dio sjevernog Izraela i kako bi u doglednoj budućnosti omogućili siguran povratak stanovništva Izraela na sjeverni dio Izraela koji već godinu dana je u izbjeglištvu zbog masovnih raketiranja iz stranih jezgra tog teritorija, rekao je Gordan Akrap odgovarajući na pitanje što se događa u Libanonu.

Dodao je kako napadi Izraela na Gazu, Libanon i Jemen jesu mogućnosti koje Izrael može. 

– Pokazalo se da Izrael zna voditi obavještajno-vojne operacije u onom trenutku kada je to pokazala potreba. Brojni pokazatelji su bili da će Izrael imati ogromne gubitke u slučaju ulaska oružanih i oklopno-mehaniziranih postrojbi na područje Gaze zbog Hamasove infrastrukture. To se nije dogodilo. Izrael je naučio lekciju. Sve strane, uključujući Hamas, također su naučile vrlo grubu lekciju o tome kako se treba ponašati odgovorno u međunarodnim odnosima te da nasilje nije rješenje. Isto kao i hutisti. Hutistima će ovo što su Izraelci zapalili, gorjeti danima. Međutim, to je i poruka Iranu između ostalog, kazao je Akrap.

Sraz Izraela i Libanona – Hezbolah je cilj izraelskog djelovanja, a situacija ne ide u prilog Hezbolahu

Marinko Ogorec rekao je kako se Libanon i Izrael vrlo teško mogu usporediti, a pogotovo Hezbolah i Izrael. 

– U ovom slučaju Hezbolah je taj koji je cilj izraelskog djelovanja. Libanon praktički je država koja raspolaže s oružanim snagama koje su doslovno simboličke, ako ih tako možemo nazvati, da nisu, tamo ne bi prevladao Hezbolah kao specifična vojna struktura, rekao je.

Dodao je da je Hezbolah bio organiziran, strukturiran, uvježbavan od strane Irana, bez daljnjega i produžena ruka Iranu, koji ga je i stvorio u obliku odrezane vojne organizacije.

Hezbolah je sada, ustvrdio je Ogorec, doživio vrlo teške udarce. 

– Prvi udarac je bio sa ovim pejdžerima. Zapravo, prvi udarac je bio s likvidacijom njegovih pojedinih čelnika. Pejdžeri su napravili izuzetno veliku ulogu. Prodrmali su Hezbolah potpuno, iz prostog razloga što njega kao i svaku organizaciju , promatrati kao organizam. Znači, kad govorimo upravo o komunikaciji i sustavu veza, to je živčano tkivo jedne vojne strukture. I sada, kada to živčano tkivo takve strukture doslovno kompromitirate ovakvim udarom kao što je bilo s pejdžerima i voki tokijima, plus što praktički u nekoliko sekundi izbacite jednu cijelu brigadu časnika srednje i niže razine, onda je to strahoviti udarac. 

– Sada je Hezbolah obezglavljen, likvidirali su glavnog čelnika Hezbolaha, i normalno,  nastavljaju se operacije dalje. Tako da situacija definitivno ne ide u prilog Hezbolahu. I naravno, kopnena operacija je više nego neizbježna, rekao je Ogorec. 

Istaknuo je da je akcija s pejdžerima i voki tokijima bila korak u nekom novom načinu ratovanja. 

– To je izuzetno sofisticirana obavještajna operacija, koju ja mislim, osim Izraela ne znam tko bi mogao napraviti. U drugim riječima, čak ni Amerikanci ne bi mogli. Mislim da se toga ne bi čak ni sjetili, kazao je Ogorec. 

Božo Kovačević eliminaciju vođe Hezbolaha Hasana Hasrallaha vidi kao jednako težak udarac Hezbolahu kao i uništavanje “nervnog sustava” te organizacije. 

– Nasrallah je bio karizmatski vođa koji je uspio pribaviti i širu političku podršku Hezbolahu. Njegov cilj je, uostalom, tu organizaciju pretvoriti u odlučujući politički faktor u Libanonu. Nije se mogla uspostaviti vlada bez njihove suglasnosti. Osim toga, ako bi s nekim elementima politike i libanonske vlade bili nezadovoljni, oni bi naprosto svoje naoružane ljude poslali pred ministarstva i vršili vrlo otvoreni pritisak. Zapravo, Libanon kao država je talac Hezbolaha, kao što je palestinsko stanovništvo u Gazi talac Hamasa. Na neki način, neutralizacija tih organizacija će možda olakšati život velikom broju Palestinaca, ali kao što Hamas i Hezbolah, Iran i Huti predstavljaju sigurnosnu opasnost za Izrael, za Palestince, osobito one koji žive na Zapadnoj obali, glavna opasnost za njihovu sigurnost dolazi iz Izraela. To ne treba zaboraviti, rekao je Kovačević. 

Ustvrdio je da je Izrael u svojim dosadašnjim akcijama fascinantne stvari napravio, možda i nešto što nijedna osobito  druga država ne bi mogla tako nešto napraviti. 

– Ali, Izrael je isto tako napravio nešto što veliki broj država ne bi tolerirao nijednoj državi, to je masovno ubijanje civilnog stanovništva i pitanje odgovornosti za to ostat će aktualno, neovisno o briljantnim izraelskim vojnim povijestima, kazao je Kovačević.  

Je li Hezbolah sada zaista obezglavljen?

Javnosti se obratio Nasrallahov zamjenik, zamjenik glavnog tajnika, i činjenica je da postoje određene operativne uloge unutar Hezbolaha.

– Međutim, činjenica je da je Izrael vrlo mudro odigrao potez. Prvo su eliminirali ljude iz prvog, drugog i trećeg reda zapovjednog upravljanja, vođenje zapovjedanja cijelom strukturom Hezbolaha, praktički na cijelom terenu. Tek onda su, na kraju, eliminirali šeika Salaha i cijeli njegov tim najbližih suradnika, uključujući neke visoke pripadnike Iranske revolucionarne garde koji su bili s njima povezani. Da su oni prvo eliminirali glavođu Hezbolaha, vrlo brzo bi Šura koja donosi odluku i koja predlaže tko će biti taj nasljednik, izabrala nasljednika iz onih koji su tada recimo bili na raspolaganju, rekao je Akrap o situaciji u Hezbolahu. 

Dodao je kako danas nema te osobe na vidiku, tako da je pitanje ko može zamijeniti i voditi praktički cijeli taj proces na velikoj razini, jer Hezbolah je vrlo ozbiljno strukturirana organizacija koja ima svoje političko i vojno tijelo, tijelo koje je vrlo radikalno i sklono terorizmu i vidi se i samo po takvim aktivnostima. 

Marinko Ogorec smatra da je nakon eliminacije Nasrallaha za očekivati daljnju radikalizaciju unutar Hezbollaha. 

– Međutim, jedno je radikalizacija, jedno je fanatizacija ljudi, a drugo je mogućnost organiziranog borbenog djelovanja. Tako da ako se Izrael odluči, a vjerojatno hoće, na kopnenu operaciju, to bi morao napraviti brzo zbog toga da eksploatira  učinke koje je do sada napravio. Ako prodre na prostor Hezbollaha, nisam siguran da će otpor biti organiziran kao što bi bilo, recimo, da je ostala zapovedjena struktura nedirnuta ili da su efekti bili manji, vidjet ćemo  što će biti, rekao je. 

Što se tiče samog sprovoda Nasrallaha, rekao je, vidjet ćemo kako će i to Izrael eksploatirati. 

Nadovezao se Božo Kovačević: 

– Treba reći da su izraelske sigurnosne snage u nekoliko navrata, baš kad su u pitanju bili sprovodi, ne nužno samo političkih i vojnih lidera palestinskih, nego i one poznate novinarke koju su ubile izraelske sigurnosne snage,  da su ometale i sam sprovod. Time se Izrael osramotio i to nije jedini primjer sramote koju je Izrael sam sebi nanio.

Pravo na obranu i poštivanje međunarodnog prava

– Svaka država ima pravo braniti se, ali nijedna država nema pravo biti okupator i nijedna država nema pravo terorizirati stanovništvo drugih država. A to Izrael radi rutinski, s tim da, naravno, treba naglasiti da Izrael ne samo da ima pravo, nego i obvezu omogućiti svojim prognanim građanima sa sjevera Izraela da se vrate. Ali način na koji Izrael ostvaruje svoje ciljeve je takav, što su, uostalom, potvrdili i međunarodni sudovi, da to sa stajališta sustava vrijednosti onih država koje podupiru ovu izraelsku vladu je potpuno neprihvatljivo, rekao je Kovačević. 

Akrap je zatim rekao da se može raspravljati o tome je li Izrael okupator, i gdje. 

– Međutim, postoji u međunarodnom pravu mogućnost i potreba države koja se brani da uđe u teritorij s kojeg se napada, da ne ulazimo dublje u to. Prema tome, taj okupator je vrlo relativan pojam, kazao je  Akrap.

Doktrina države Izrael

Nastavio je, kako treba znati da na Bliskom Istoku prevladavaju religije koje nemaju Novi zavjet, kao što postoji u zapadnom kršćanstvu. Objasnio je da se židovstvo temelji na Starom zavjetu gdje se kaže oko za oko, zub za zub, a s druge je strane povijest države Izrael navela političare države Izrael da smatraju kako je odvraćanje od potencijalnih prijetnji snagom najjači argument.

– Naime, država Izrael je tijekom svoje kratke povijesti više puta bila suočena s pitanjem opstanka. S opstankom vlastite države, vlastitog naroda, da se ne ponovi ono što im se dogodilo u Drugom svjetskom ratu, rekao je Akrap.

Istaknuo je da se pritom trudi biti vrlo objektivan i realan, ne navija ni za jednu stranu. 

– Izraelska doktrina je vrlo jednostavna, za razliku od naše u NATO- i EU-u, gdje se kaže da treba spriječiti prevencijom i odgovoriti proporcionalnom mjerom. (…) Međutim, u Izraelu je doktrina potpuno drugačija. Ako vas neko napadne, vi ćete iskoristiti sva moguća sredstva da biste riješili napadače i odvratili ga. Pri tome, ne govorimo o recipročnoj osvti, nego o gotovo odmazdi. Zato imamo praktički ovakvu situaciju sada u Izraelu. Bez obzira je li to premijer sada Netanjahu ili Gantz ili neko treći koji je bio, ja sam uvjeren da bi se Izrael ponašao isto nakon 7. listopada prošle godine i sada. Znači, neovisno jesu li lijevi, desni ili centar, to je jednostavno doktrina države Izrael u zaštiti vlastite sigurnosti i svog opstanka. ustvrdio je Akrap.

Koliko je tanka linija po kojoj Iran pleše?

Iran je objavio da zasada neće raspoređivati svoje borce u Libanu i Gazi. Marinko Ogorec ističe kako je očito da Iranu sada ne odgovara eskalacija sukoba, jer možda nije spreman za sukob širih razmjera, ali smatra Ogorec, Iran ima i druge planove.

– Mislim da se pokušava fokusirati na svoj vojni nuklearni program, da pokušava, možda čak uz pomoć Rusije, dobiti tehnologiju i sve ono što im je potrebno za proizvodnju vlastitog nuklearnog oružja. Ako se to dogodi, onda ćemo imati deset zemalja koje imaju nuklearno oružje. Vidjet ćemo kako će to biti. Da li je to razlog šutnje, da li je to razlog da na neki način svoju produženu ruku Hezbollah ne podupire jače, to će se isto tako pokazati u budućnosti, ustvrdio je Ogorec..

Istaknuo je da vojna, pogotovo ratna logika ima sasvim drugačiji model funkcioniranja nego logika civiliziranih ljudi. 

– Kategorija osramotiti se, počiniti zločine u ratu svodi se na to da li je netko učinkovit ili nije učinkovit. Sve je bitno za ostvarivanje cilja. Jednostavno, tako razmišljaju vojnici, tako razmišljaju zapovjednici, ostvariti svoje vojne ciljeve. To je to, nažalost. Sviđalo se to nama ili ne, ali tako je, poručio je Ogorec.

Božo Kovačević istaknuo je da se vojni ciljevi  ne ostvaruju ubijanjem civila, nego borbom protiv organizirane oružane sile.

– Prije Hamasovog terorističkog napada 7. 10. , tijekom te godine Izrael je poubijao 250 ljudi u policijskim racijama i nitko nije odgovarao za to, kazao je, govoreći o racijama na Zapadnoj obali, koje nije provodila policija, nego izraelske sigurnosne snage.

Spomenuo je i podatke međunarodnih novinarskih organizacija, prema kojima su od 2000. do 2023. izraelske snage ciljano ubile 20 novinara, i niz ubojstava službenika UN-a.  

– Ako bi se sve države tako ponašale, onda bismo sve vrijeme živjeli u ratu svih protiv svih. Problem je u tome da najmoćnije zemlje na svijetu sebi pridržavaju to pravo, drugima ga brane. A i Izraelu daju to pravo. Takvom politikom će, ako se nastavi i nakon vojne pobjede protiv Hezbolaha i Hamasa, ako se na taj način Izrael bude nastavio odnositi prema civilima, prije ili kasnije će to doći na naplatu u samom Izraelu, ustvrdio je Kovačević 

Akrap smatra da ćese sigurno broj poginulih pripadnika različitih organizacija UN-a povećati nakon posljednjih likvidacija u Libanonu i u Gazi, kad se vidi da su brojni pripadnici Hamasa radili pod pokrićem Ujedinjenih naroda. 

– S druge strane, kako nazvati one organizacije koje koriste civile kao svoj živi štit kako bi mogli izvoditi operacije? Situacija je vrlo složena i nije toliko jednostavna. Naravno, treba poštovati sporazum ženevskih pravila o ratovanju, to bez daljega. Međutim, tu treba biti vrlo oprezan u iznošenju.

Da je oprez potreban i kada je riječ o živom štitu misli Kovačević. 

Geopolitičke napetosti između Irana i Izraela

– Iran se ponaša bitno drugačije nego što su mnogi očekivali, upravo i zbog nedavne promjene vlasti na izborima, novog predsjednika i racionalnosti u shvaćanju svoje budućnosti i svih ugroza s kojima se može suočiti, ocijenio je Gordan Akrap. Dodao je kako je Iran shvatio svoju ranjivost nakon što je Izrael eliminirao vođu Hamasa u jednom od ključnih rezidencijalnih objekata u Teheranu, koji je pod zaštitom iranske revolucionarne garde. 

– S druge strane, oni su lansirali 400 i nešto raketa, krstarećih balističkih projektila, različitih dronova. Svi su gotovo srušeni, čak i na razini svemira. Pritom, Izrael nije bio sam, imao je pomoć i savezništvo, uglavnom NATO saveza. S druge strane, Saudijska Arabija, Jordan i Egipat su stvorili svoj zračni prostor za NATO zračne snage. To je vrlo, vrlo bitna stvar. S druge strane, Izrael nije odgovorio na taj napad. Izrael nije napao nuklearne kapacitete Irana, što je mogao. Jer bez obzira koliko su oni duboki, sad se vidi da Izrael može doći do njih.

Ocijenio je da dolazi do određene stabilizacije i napetosti i kako je sigurno da Iran radi na tome da uz pomoć Rusa dođe do situacije da bude nova nuklearna zemlja. 

– Ako dođe do toga, to je potpuno novo miješanje karata, poručio je Akrap. 

Može li Libanon biti sekularna država?

Na to je pitanje, rekao je Božo Kovačević, vrlo teško sada odgovoriti jer ne znamo što će se događati nakon ove izraelske operacije, a Libanon je, ističe, duboko podijeljeno društvo.

Govoreći o složenoj povijesti Libanona, kao ključni događaj u novijoj povijesti te zemlje istaknuo je dolazak velikog broja palestinskih izbjeglica i Palestinsku oslobodilačku organizaciju koja je svoju djelatnost protiv Izraela između ostalog izvodila i s teritorija Libanona. 

– U Libanonu su dugo vremena dominantna vladajuća skupina bili Maroniti, kršćanska skupina koja se osjetila ugroženo pod najezdom islamskog stanovništva i dopustilasi je da u režiji Izraela, a pod zapovjedništvom generala Sharona, izvrši masakr palestinskih izbjeglica u logorima Sabra i Šatila. Dakle, nije Izrael izvršio masakr, nego maronitske snage u Libanonu. Nakon toga, Libanon više nikada nije postigao funkcionalnost koju jedna normalna država treba imati. I meni se čini da bez orkestriranog napora međunarodne zajednice, što znači bez konsenzusa svih relevantnih velikih sila, uključujući regionalne sile, ‘Libanon neće moći postati funkcionalna država. Ako Izrael doista ostvari svoj vojni cilj, a to je eliminacija Hezbolaha kao vojne strukture, možda će izgledi za ponovnu uspostavu libanonske države postojati, ocijenio je Kovačević analizirajući budućnost Libanona.

Uloga SAD-a i moguće druge reakcije Zapada u bliskoistočnom sukobu

– Sjedinjene Američke Države su stari strateški partner i saveznik Izraela i to se neće promijeniti tako skoro. I jednostavno, što god da Izrael napravi, SAD će ga podupirati i podržavati, rekao je Ogorec.

Dodao je kako pretpostavlja da su snage koje SAD šalje na Bliski istok dodatna deklarativna potpora Izraelu, jer, ustvrdio je, kako sada stvari stoje, Izrael nema potrebe za nekakvom ozbiljnijom vojnom pomoći SAD-a.

Analiza mogućeg razvoja sukoba na Bliskom istoku

– Možemo se samo nadati da će sukob između Izraela i Hezbolaha s jedne strane i Hamasa zadržati se na toj razini, da neće biti širenja na druge države. Prvenstveno mislim na Egipat i Jordan, tako da će biti lokalizirane aktivnosti, a to se vidi po brojnim pokazateljima, prema tome ne vjerujemo u eskalaciju. Čak i ovaj sukob s hutistima ne smatram eskalacijom, jer to je logična posljedica svega onoga što hutisti rade već posljednjih godina i na području Arapskog poluotoka i na području Crvenog mora, odnosno Bab el-Mandeba, zaključio je Gordan Akrap.

Božo Kovačević ponovio je kako se čini da se stvari za sada razvijaju onako kako to želi izraelski premijer Netanyahu, koji bi htio izazvati sukob između Irana i SAD-a, ali mu se također čini da se, na sreću, taj dio njegovog nauma neće ostvariti, ponajprije zbog krajnje suzdržanosti Irana, a zbog svijesti političkih elita u Sjedinjenim Američkim Državama da bi izazivanje takvog rata uz izravno američko sudjelovanje moglo eskalirati do neslućajnih razmjera, do svjetskog rata.

Marinko Ogorec nada se da neće doći do ozbiljnije eskalacije. 

– Ja bih želio vjerovati da će se ovo završiti u okvirima ovoga što već imamo prilike vidjeti. Trebao bi se jednostavno i taj prostor na neki način smiriti, već je stvarno bilo krajnje vrijeme da se tamo na neki način dođe do nekakvog smirivanja situacije. Ne znam kad ćemo to vidjeti, mislim da ne tako skoro, zaključio je Ogorec.

.