Zašto je čokolada u BiH postala luksuz?

Više od pet evra, negdje i šest, potrebno je izdvojiti za veliku čokoladu u Sarajevu, Beogradu ili Podgorici, nakon što su posljednjih mjeseci cijene u maloprodaji drastično porasle.

U glavnim gradovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, cijene čokolada se kreću od 1,25 evra koliko je u Sarajevu potrebno izdvojiti za malu čokoladu poznatog stranog proizvođača, do skoro šest i po evra, koliko u Podgorici košta uvozna čokolada od 270 grama iz Hrvatske.

Ključni uzrok skupih čokolada, ne samo na Zapadnom Balkanu nego u cijelom svijetu je cijena zrna kakaa, glavne sirovine za proizvodnju čokolade, koja je počela drastično da raste krajem prošle godine.

Za nju su, kako je ranije pisao Radio Slobodna Evropa (RSE), odgovorni loši vremenski uslovi kod najvećih proizvođača na zapadu Afrike, bolesti i rušenje stabala.

Istorijski maksimum je dostignut sredinom aprila, kada je tona zrna kakaa koštala više od 12.000 dolara, prema podacima Međunarodne organizacije za kakao (ICCO).

Trenutno, cijena je nešto viša od šest hiljada dolara po toni, što je duplo više nego prije godinu dana.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, kilogram čokolade u zemlji je ove godine skoro za pola skuplji u odnosu na 2020. godinu.

Čokolada je jedna od namirnica koja je prethodnih godina pogođena tzv. “šrinkflacijom”, odnosno praksom proizvođača da za istu cijenu prodaju manje proizvode.

Tako je uobičajena tabla čokolade prije nekoliko godina iznosila 100 grama, sada se ta količina smanjila na 90 ili čak 80 grama, a cijena je ostala ista.

Otkud tako visoke cijene?

Nekoliko karika u globalnom lancu proizvodnje ne opravdava ova poskupljenja, izjavio je za RSE ekonomski analitičar Igor Gavran.

“Branje kakaovca u Africi, jedan je od primjera najzloglasnije eksploatacije radne snage, gdje djeca i skoro pa robovska radna snaga se bavi primarnom proizvodnjom, njihovi troškovi rada su skoro pa nepostojeći i s druge strane, troškovi koje su tada stvarani na izvorištu se uopšte nisu odražavali na cijene čokolada na tržištu”, rekao je Gavran.

Ističe da su i ranije veliki vlasnici plantaža kakaa ostvarivali visoke profitne stope.

“Kada je, eventualno, zbog nekoliko klimatskih nepogoda ili zbog, na nekim farmama ili u nekim afričkim državama, konačno malo pritiska i zakonske regulative koja je poboljšala tretman onih koji proizvode kakao, došlo je do povećanja troškova”, pojašnjava on.

Prema njemu, oni koji su “navikli na svoj ekstra profit” su samo prebacili troškove na druge karike u lancu, iako “za to nije bilo opravdanja”, te da su građani prihvatili poskupljenja kao neminovna.

Za Gavrana nema opravdanja za poskupljenja u BiH, obzirom na niži kvalitet proizvoda koji se prodaju van zapadnih tržišta.

“Da se u proizvodu u kojem dominira šećer, u kojem dominiraju neke druge komponente i masnoće, da se onda faktički kaže da je cijena kakaa presudna, kao da je riječ o najluksuznijoj švicarskoj čokoladi, s nekim procentom od 70% kakaa”, kaže Gavran.

Da li nas čekaju nova poskupljenja?

Ako tržište u Africi nastavi da se reguliše, mogu se očekivati i više cijene, smatra Gavran.

“Kad je riječ o poskupljenima to nije nagađanje, to je prilično izvjesno, međutim opet postoji činjenica da neke kompanije, globalni lideri na ovome tržištu, zaista ubiru potpuno nerazumne profitne stope u odnosu na troškove danas”, ocjenjuje Gavran.

On dodaje da država može da učini nešto na obuzdavanju cijena, i da se zna koliko je učešće u cijeni troškova kakaa, koliko goriva, koliko energije.

“Kada bi se jednostavno konačno, što se već godinama traži, pozabavili utvrđivanjem tačnih kalkulacija cijena, a ne samo neke konačne i završne marže koja se lako našteli, uslovno rečeno, da bude u skladu s propisima”, izjavio je Gavran.

U međuvremenu, veliki zapadnoafrički proizvođači povećavaju cijenu otkupa od farmera, što bi u budućnosti moglo značiti više cijene.

Obala Slonovače je krajem septembra povećala fiksnu otkupnu cijenu za 20% po kilogramu kakao zrna, na 3,09 dolara, prenosi Reuters.

Ranije u septembru, Gana je otkupnu cijenu po toni zrna povećala za 45 odsto, na više od tri hiljade dolara.

Poskupljenja su izvjesna i ukoliko počne primjena uredbe o deforestaciji na nivou Evropske unije.

Radi se o uredbi o krčenju šuma, koju je Evropska komisija (EK) donijela 2023, i koja predviđa da se od kraja 2024. zabrani uvoz proizvoda u čijoj proizvodnji su se krčile šume, u šta je uključen i kakao.

Ipak, EK je navela da će predložiti odlaganje primjene ove uredbe na godinu dana.

Ko su najveći proizvođači kakaa?

Najviše kakao zrna se proizvede u Africi, više od 70 posto svjetske proizvodnje, i to uglavnom na zapadu kontinenta.

Obala Slonovače je najveći proizvođač, sa više od 2,2 miliona tona u proizvodnoj sezoni 2022/23, daleko ispred drugoplasirane Gane sa 654 hiljade tona, prema podacima ICCO.

Najveći izvoznik zrna kakaa u Evropsku uniju je Obala Slonovače, sa nešto manje od 500 hiljada tona u prošloj godini. Daleko iza su Kamerun, Nigerija i Holandija, koji su ukupno u zemlje EU izvezli nešto više od 400 hiljada tona.