Zašto nema ostavki zbog tragedije u Jablanici?

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odgovornost za tragediju u Jablanici. Sagovornici su bili Ivana Korajlić, izvršna direktorica nevladine organizacije Transparency International u Bosni i Hercegovini, i Edvin Kanka Ćudić, koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije iz Sarajeva.

Bilo je riječi o tome kako svi od vlade Federacije Bosne i Hercegovine preko kantonalne vlade do opštine tvrde da nisu odgovorni zbog kamenoloma čije je odronjavanje prouzrokovalo tolike žrtve, zašto je kamenolom radio ako nije imao dozvolu i ako je bio pod kontrolom inspekcije kao što tvrdi vlast i kako je moguće da premijer Federacije izjavljuje da sistem nije zakazao kada niko nije reagovao na upozorenje Agencije za vodno područje Jadranskog mora na moguće poplave i odrone u Jablanici.

Razgovaralo se i tome da li su pojedini funkcioneri napravili vikendice od kamena iskopanog u jablaničkom kamenolomu, kako pojedinci i firme eksploatišući prirodna bogatstva bez dozvole ostvaruju velike profite dok se nadležni prave da to ne vide, zašto vlast nije izvukla nikakve pouke iz katastrofalnih poplava 2014. godine i zašto u Bosni i Hercegovini nikada nijedan funkcioner nije podnio ostavku iz osjećaja moralne odgovornosti za ono što se dogodilo u njegovom resoru kao što je to praksa u evropskim zemljama.

Omer Karabeg: Nakon nedavnih katastrofalnih poplava u Bosni i Hercegovini koje su odnijele toliko života i ostavile pustoš nema razgovora o političkoj odgovornosti. U stvari, svi od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine preko Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona do opština govore da nisu odgovorni. Priznaju da tragedija ne bi bila tako velika da nije bilo kamenoloma u Donjoj Jablanici, ali odgovornost što je radio taj kamenolom niko ne prihvata. Ima li po vama političke odgovornosti?

Ivana Korajlić: Trebalo bi da ima da živimo u normalnoj državi. Ako ništa drugo, trebali smo odmah dobiti informaciju od strane vlasti, prije svega, od Vlade Federacije, o uzrocima nesreće, šta se radi na tome ne samo da se sanira šteta, već i da se utvrdi odgovornost i da se na kraju krajeva spriječi da se nešto ovakvo ponovo ne desi.

Vlast se slično ponašala i u ranijim prirodnim nesrećama. Počne priča o tome kakva nam je infrastruktura, koliko se radi na zaštiti prirodnih resursa i sprječavanju posljedica poplava, pa se na tome sve završi. Skupljaju se donacije, pozivaju se međunarodne organizacije da pomognu, priča se o izdvajanju sredstava za saniranje, a nakon toga nema nikakve informacije o tome šta je urađeno.

U Bosni i Hercegovini već godinama se nelegalno koriste prirodni resursi, iskopava se bez dozvola i koncesija, a i tamo gdje je dozvoljena eksploatacija nema nikakvog nadzora kako se to radi, da li šteti okolini, postoji li mogućnost da to dugoročno izazove štetu stanovništvu.

Edvin Kanka Ćudić: Živimo u društvu koje bježi od odgovornosti. Ove katastrofalne poplave koje su se sada dogodile, kao i one od prije deset godina, biće samo trenutno u fokusu političara. Kada se dogodila tragedija u Jablanici, svi su političari krenuli tamo. Međutim, nakon dva dana unesrećeni ljudi ostali su sami. Oni su u stvari prepušteni na milost građana Bosne i Hercegovine, njihovoj želji da da im pomognu jer ne postoji sistem koji bi im pomogao.

Rasulo

Omer Karabeg: Kako je bilo moguće da kamenolom u Donjoj Jablanici radi ako nikada nije dobio dozvolu za rad kako tvrdi vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona?

Ivana Korajlić: Nije to jedini takav slučaj. Transparency International je godinama pokušavao od svih nivoa vlasti prikupiti informacije o koncesijama – na koji način su izdate i da li se vrše naplate koncesionih naknada. Pojedine institucije su odbile na nam dostave bilo kakve podatke. Najviše su nam se obraćali sami građani i ekološki aktivisti i ukazivali na mnogobrojne primjere eksploatacije bez ikakve koncesije i dozvole. To se ne bi moglo desiti da postoji sistem koji o tome brine.

Cjelokupna ta oblast je u kompletnom rasulu – svaki kanton ima svoj zakon o koncesijama, svaki nivo vlasti ima komisiju za koncesije, pa se onda izbjegava vlastita odgovornost i prebacuje na drugog. Eksploatacijom se bave pojedinci, grupe i firme koji su vrlo bliski vlastima koje se prave da ne vide šta oni rade. Godinama gradimo sistem u kojem je moguće da se dešavaju takve stvari s tim što takvi slučajevi do sada nisu izazvali ovako velike posljedice po život ljudi kao što je to bilo u Jablanici.

Slučaj jablaničkog kamenoloma bi trebalo da posluži kao upozorenje i poziv na hitnu akciju da se, prije svega, uredi zakonski okvir i pojača nadzor, da nadležne institucije vode računa ko šta i kako iskopava. Jer ovdje svako može da radi šta želi i na način koji želi bez ikakvih mehanizama zaštite ljudi koji žive u okolini što, vidjeli smo, može izazvati katastrofalne posljedice. Da ne govorimo da ni tamo, gdje postoje dozvole za eksploataciju, ne postoji kontrola koliko se iskopava već se manje količine prijavljuju i na osnovu njih plaćaju koncesione naknade, a iskopava se mnogo o više.

Omer Karabeg: Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u svoju odbranu tvrdi da su inspektori obilazili kamenolom i pisali prekršajne prijave. Kako je bilo moguće da i pored toga kamenolom radi?

Edvin Kanka Ćudić: Zato što je, ja bih rekao, Bosna i Hercegovina država slučaj. Mi imamo preplitanje vlasti. Ono što ne možete postići na lokalnom nivou postići ćete na kantonalnom, pa i na državnom. U svakom slučaju, ako imate moć i novac, možete postići ono što želite čak i ako vam dio vlasti to ne odobrava. Mislim da problem Jablanice, a i Trebevića u Sarajevu niko u ovoj državi ne shvata ozbiljno, o tome govore samo ljudi koji se nalaze u opasnosti. Radi se o velikom profitu od kojeg političari i država imaju velike koristi.

Ivana Korajlić: Veliki investitori mogu da rade šta žele. Zbog njih su se mijenjali zakoni, vršila prenamjena zemljišta. A i manje firme, koje su u sprezi sa vlastima, mogu da rade šta hoće. Spomenuli ste prekršajne prijave i kazne. One su toliko male da se onome ko ima ozbiljan profit od kamenoloma isplati platiti kaznu jer se ona svodi na nekoliko stotina maraka. Platiće je i ako je nekoliko hiljada jer je dobit od nelegalnog iskopavanja daleko veća.

Omer Karabeg: Zlatko Miletić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, ovih dana je izjavio da su mu ljudi iz Jablanice ispričali da su neki funkcioneri napravili vikendice od kamena iz kamenoloma koji zvanično nije radio? Znači, sve se znalo, ali se ćutalo?

Ivana Korajlić: Ne volim komentarisati glasine i nešto što je neprovjereno, ali taj kamen je za nešto korišten. Sigurno nije iskopavan ni za šta. A gdje je odlazio, ko ga je kupovao i u šta je sve ugrađivan – to je pitanje za nadležne institucija. Ali ne vjerujem da ćemo od njih dobiti odgovor jer znamo kako funkcioniše pravosuđe u Bosni i Hercegovini. Sve zavisi od toga ko je umiješan, pa se na osnovu toga odlučuje hoće li se pokretati optužnica. Pristup je veoma selektivan.

Uzaludno upozorenje

Omer Karabeg: Vlada tvrdi da sistem nije zakazao. Kako je moguće da sistem nije zakazao kada je Agencija za vodno područje Jadranskog mora nekoliko sati prije nepogode na svojoj internet stranici objavila upozorenje na moguće poplave i odrone u nekoliko hercegovačkih gradova, među kojima je bila i Jablanica? Znači da niko ne čita ta upozorenja? Ili uopšte ne postoji nikakav sistem upozorenja?

Edvin Kanka Ćudić: Rekao bih da ne postoji nikakav sistem upozorenja, a ne vjerujem da će ga biti ni poslije ove tragedije. Postoji samo bogaćenje. Uvijek ispaštaju obični građani, kao u slučaju Jablanice.

Omer Karabeg: Prije deset godina Bosnu i Hercegovinu su takođe zadesile katastrofalne poplave kada je poginulo preko 20 ljudi i štete su bile ogromne. Kako to da vlast nije iz toga izvukla nikakve pouke, pa da bar napravi sistem upozoravanja?

Ivana Korajlić: Zato što se, čim katastrofa prođe, sve se zaboravi i potisne. Nikad nismo utvrdili da li su sve one silne donacije, koje su se nakon poplava 2014. slile u Bosnu i Hercegovinu, zaista iskorišćene za sprečavanje posljedica od poplava. Vidjeli smo neke napola urađene nasipe i ograde i oko Doboja, ali se bolnica u Doboju pravi na mjestu koje je bilo ekstremno poplavljeno prije deset godina. Nema ozbiljnog planiranja gdje će se praviti naselja, koja su plavna područja, kako će se održavati korita rijeka i kako ih zaštiti od otpadnih voda.

U svakom gradu Bosne i Hercegovine poslije veće kiše vidimo apsolutni kolaps zato što se ne održava sistem odliva voda koje se slijevaju niz ulice. Ništa se ne radi da bi se zaštitila područja koja su izložena poplavama. Jedino što su političari naučili je kako iskoristi prirodnu katastrofu i poplave za kupovinu predizborne podrške, donacije su dijelile u zamjenu za glasove. Katastrofa se koristila za promociju političkih stranaka i kandidata uoči izbora.

Pomenuli ste upozorenje Agencije za vodno područje Jadranskog mora, gdje su bile ostale institucije koje su trebale da reaguju na to upozorenje. Inače, kad je riječ o pomoći opet se oslanjamo samo na solidarnost građana i na pomoć koja će doći od međunarodnih organizacija, oslanjamo se, da tako kažem, na sadaku.

Kada slušate izjave premijera Federacije – ne računajući onu njegovu prvu izjavu da sistem nije zakazao što je zaista bila velika uvreda za stanovništvo ove države – apsolutno nemate nijednu informaciju šta će vlada konkretno uraditi u narednom periodu da se tragedija kao što je jablanička ne ponovi. Samo priča da će se vlada obratiti Svjetskoj banci i drugim međunarodnim institucijama kako bi se sanirala šteta. A šta će biti poslije toga nikome nije ni bitno, računaju da ćemo na sve zaboraviti nakon mjesec dana.

Tužilaštvo

Omer Karabeg: Priča o odgovornosti se svela na to da je Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo predmet da bi ispitalo, kako se kaže u saopštenju, “eventualnu odgovornost i ulogu ljudskog faktora, naročito u odnosu na poslovanje i aktivnosti kamenoloma koji se nalazi na nastradalom području”. I u ranijim slučajevima bilo je formiranja predmeta, to je standardna fraza, a na kraju nikada nije bilo krivaca. Da li će tako biti i u ovom slučaju?

Edvin Kanka Ćudić: To je bilo nešto najmanje što je u ovom momentu moglo da se učini, da se formira predmet da bi javnost pomislila da se na tom pitanju nešto radi. Mišljenja sam da od toga neće biti ništa i da se za nekoliko mjeseci o toj temi više neće govoriti. Možda će neki od medija podsjetiti javnost, ali to će biti završena priča.

Omer Karabeg: Pomenuli smo da niko od funkcionera ni ne pomišlja na ostavku zbog propusta koji su doprinijeli da katastrofa bude tolikih razmjera. U evropskim zemljama, kada se ovako nešto dogodi, funkcioneri podnose ostavke i iz moralne odgovornosti. U Bosni i Hercegovini toga nema. Sjećate li se da je iko ikada u Bosni i Hercegovini podnio ostavku na funkciju iz moralne odgovornosti?

Ivana Korajlić: Mislim da takvih slučajeva nije bilo. Ali da imamo sistem utvrđivanja konkretne krivične i političke odgovornosti koji funkcioniše, ne bi nam trebalo da se oslanjamo na to da neko sam podnese ostavku iz moralnih razloga.

Ono čime bih kao građanka ove države bila zadovoljna je da se utvrdi ko snosi glavnu odgovornost u slučaju Jablanice. Pa da se onda traži smjena tih ljudi. Naravno, niko ne može biti odgovoran za količinu padavina – to je viša sila. Ali može biti odgovoran za održavanje sistema voda i svega ostalog što bi spriječilo veće padavine da naprave katastrofu.

A kamenolom je posebno priča gdje treba utvrditi krivičnu odgovornost svih u lancu. Ono što posebno zabrinjava što nema znakova da iko vidi zrnce sopstvene ili odgovornosti svoje institucije za ono što se dogodilo u Jablanici. Samo se nastoji prebaciti odgovornost na nekog drugog ili okriviti viša sila za nešto što se moglo, ako ne spriječiti, onda svakako ublažiti.

Iz zatvora u načelničku fotelju

Edvin Kanka Ćudić: Ako premijer kaže da sistem nije zakazao, onda svi oni smatraju da ne treba da daju ostavke jer sistem navodno funkcioniše. Mi nemamo ni moralnog kapaciteta, ni političke volje za takvim stvarima.

Omer Karabeg: Kako gledate na činjenicu da je na nedavnim lokalnim izborima načelnik opštine Trnovo Ibro Berilo, koji sjedi u zatvoru zbog zloupotrebe položaja, ponovo izabran za načelnika sa velikom razlikom u broju glasova u odnosu na protivkandidata? A u opštini Sokolac za načelnika je izabran Stahinja Bašević, kandidat stranke Milorada Dodika, koji je do početka izborne kampanje nalazio se u pritvoru zbog sumnje na korupciju. Izgleda da ni birači ne vode računa o odgovornosti, pa na čelne pozicije u opštinama biraju ljude koji sjede u zatvoru.

Ivana Korajlić: Građani generalno ne vjeruju u pravosuđe, pa čak i u situacijama kada se pokrenu istrage i optužnice protiv ključnih ljudi u njihovim zajednicama. Nisu sigurni da li je to stvarno tako ili se nekome namješta. Nisu sigurni da to nije politički proces jer smo dosada imali sijaset takvih procesa.

Što se tiče gospodina Berila, on je godinama vladao Trnovom kao neprikosnoveni vladar koji je zarobio apsolutno sve resurse. Radi se o maloj opštini sa relativno malim brojem birača koje je vrlo lako zadovoljiti sitnim infrastrukturnim projektima, dok on ima ogromne mogućnosti za sticanje sopstvene koristi zbog resursa kojima ta opština raspolaže.

Na Sokocu je slična situacija. I tamo smo imali neprikosnovenog vladara koji je bio dovođen u vezu sa brojnim vrstama kriminalnih aktivnosti. Reklo bi se da su ljudi u tim lokalnim zajednicama postali neosjetljivi na krađu i korupciju. S druge strane, žitelji malih opština gledaju na načelnike kao na ljude koji su im bliski.

Edvin Kanka Ćudić: Mislim da je, prije svega, riječ o nepovjerenju u institucije. Mi živimo u nepovjerenju prema sopstvenim komšijama, da ne govorim o novim licima na političkim funkcijama. S druge strane, to su veoma siromašne opštine gdje takve stvari mogu da prolaze.

Ne treba da nas to iznenađuje jer je doskora načelnik opštine Velika Kladuša bio osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić. Kladušani u tome nisu vidjeli nikakav problem zato što su mu vjerovali apropo nekih starih vremena i događanja na tom području.

Omer Karabeg: U zaključku, da li će vlast izvući ikakve pouke iz ove ogromne tragedije?

Ivana Korajlić: Teško je očekivati da će oni koji obnašaju vlast izvući neke pouke. Oni se nadaju da će sve ovo da se slegne i da se zaboravi. Ali ja mislim da bi ovakve tragedije, u kojima su izgubljeni toliki ljudski životi, trebalo da građane podstaknu da insistiraju na odgovornosti. Ako građani ne budu agresivnije na tome insistirali, takve stvari će nam se ponavljati.

Edvin Kanka Ćudić: Nisam siguran da će građani ove države tražiti neku veliku odgovornost. Ovo nam se i događa zato što građani ne traže nikakvu odgovornost za silne propuste vlasti. Imali smo poplave i ranije, pa nisam nešto primijetio da su građani tražili odgovornost za propuste koji su tada učinjeni.