Pozsgai: BiH mora provesti niz reformi u ekonomskom i klimatskom sektoru

Od 1. oktobra prošle godine počela je prelazna faza primjene Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika, EU Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM) regulative koja uvodi svojevrsnu uvoznu carinu na emisije ugljen-dioksida, dok će puna primjena Mehanizma startati početkom 2026. godine.

U prelaznoj fazi, CBAM obuhvata kategorije proizvoda iz oblasti proizvodnje željeza, čelika, aluminijuma, cementa, đubriva, električne energije i vodonika.

Namjera Evropske unijeje da kroz CBAM izjednači tržišne uslove, osiguravajući da evropske kompanije, koje već plaćaju cijenu emisije ugljen-dioksida kroz EU sistem trgovine emisijama (ETS), budu u ravnopravnom položaju sa proizvodima iz zemalja u kojima postoje minimalne ili nikakve naknade ove vrste. Na ovaj način se želi spriječiti i problem curenja ugljen-dioksida, efekat premještanja proizvodnje iz EU u zemlje sa manje zahtjevnom klimatskom politikom kako bi se izbjeglo plaćanje cijene emisija ugljen-dioksida. Panel diskusijom o temi Odgovor na CBAM: koje su mogućnosti za smanjenje uticaja CBAM-a na energetski sektor? započela je ovogodišnja Sarajevska energetska i klimatska sedmica SECW. Jedan od govornika na ovom panelu bio je Peter Pozsgai, vođa Radne grupe za pripravnost mehanizma za prilagodbu granice ugljika EU, stručnjak za upravljanje Energetske zajednice. O aktuelnoj temi prelazne faze CBAM-a i šta će primjena ovog Mehanizma značiti za privredi za Business Magazine govori Peter Pozsgai.

BM:  Koji su najveći izazovi sa kojima se kompanije i regulatori suočavaju tokom prve godine prijelaznog perioda za implementaciju CBAM-a?

POZSGAI: Svaki novi instrument politike, uspostavljanje pravila, propisa i neophodne infrastrukture, kao što su IT alati i upoznavanje sa njima, predstavlja najveći izazov. Kompanije koje izvoze CBAM robu u EU moraju razviti prakse i metodologije za izračunavanje emisija stakleničkih plinova koje nastaju tokom proizvodnje. U tom smislu, kompanije u Energetskoj zajednici su bolje pozicionirane od onih u trećim zemljama, jer postoji usklađena metodologija za obračun emisija stakleničkih plinova na nivou fabrike ili elektrane. Ova metodologija, poznata kao Paket praćenja, izvještavanja, verifikacije i akreditacije (MRVA), obavezujuća je u cijeloj Energetskoj zajednici. Sada je prioritet Sekretarijata Energetske zajednice da omogući punu implementaciju ovih pravila među našim članovima do kraja 2025. godine.

BM: Kako CBAM utiče na proizvođače izvan EU i uvoznike u EU?

POZSGAI: Još je prerano za potpunu procjenu efekata, jer je do sada iskustvo bilo ograničeno na izvještavanje o ugrađenim emisijama stakleničkih plinova. Ovaj proces izvještavanja zahtijeva od izvoznika da alociraju resurse, bilo ljudske ili tehnološke, kako bi pružili potrebne informacije, koje obično traže uvoznici u EU. Od kompanija iz regiona, poput onih u Bosni i Hercegovini, već smo čuli da birokratski teret često pada na izvoznike.

Kompanije koje izvoze CBAM robu u EU moraju razviti prakse i metodologije za izračunavanje emisija stakleničkih plinova koje nastaju tokom proizvodnje.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Kako se približavamo 2026. godini, kada će finansijske obaveze prema CBAM-u stupiti na snagu, mnoge kompanije će morati ponovo procijeniti svoje poslovne strategije i procijeniti dodatne troškove povezane sa politikom. Ako već postoji cijena ugljika, gdje se roba proizvodi, to će se uzeti u obzir u CBAM-u, potencijalno smanjujući finansijski teret. Međutim, izvoznici će vjerovatno morati sniziti svoje cijene, jer uvoznici iz EU će na njih prebaciti troškove CBAM-a.

BM: Šta bi kompanija koja planira izvoz u EU iz Energetske zajednice u narednih godinu dana trebala učiniti u narednih 18 mjeseci da bi se u potpunosti prilagodila CBAM-u?

POZSGAI: Pored uspostavljanja sistema za izračunavanje emisije gasova staklene bašte svojih proizvoda, na osnovu funkcionalnog MRVA, kompanije bi trebale uračunati cijenu ugljenika, uporedivu sa EU ETS, u sve proračune troškova i analize scenarija za strateško poslovno planiranje. Ovo je ključno za sticanje jasne slike o isplativosti njihovog izvoza i određivanje vrijednosti neophodnih investicija u čiste tehnologije ili energiju bez ugljenika.

BM: Privreda Bosne i Hercegovine se u velikoj mjeri oslanja na izvoz u EU. Šta bi država i privreda trebali učiniti da se u potpunosti prilagode CBAM-u?

POZSGAI: Kao ugovorna strana Energetske zajednice i zemlja kandidat za članstvo u EU, Bosna i Hercegovina mora provesti niz reformi u energetskom i klimatskom sektoru, usvajajući potrebnu zakonsku regulativu. Ovo je u skladu sa obavezama BiH u okviru Mape puta za dekarbonizaciju Energetske zajednice iz 2021. Mnoge od ovih reformi nisu novi zahtjevi već podsjetnici na ranije obaveze, uključujući i okvir Energetske zajednice.

Pored uspostavljanja sistema za izračunavanje emisije gasova staklene bašte svojih proizvoda, na osnovu funkcionalnog MRVA, kompanije bi trebale uračunati cijenu ugljenika, uporedivu sa EU ETS, u sve proračune troškova i analize scenarija za strateško poslovno planiranje.

Glas kompanija je posebno važan

“Glas kompanija je posebno važan u tekućoj raspravi o politici o budućnosti cijena ugljenika u regionu. Izvoznici električne energije će, naprimjer, biti značajno pogođeni napretkom u integraciji tržišta električne energije sa EU – putem spajanja tržišta – koji čeka na ključne obaveze koje vlasti trebaju ispuniti. Za preduzeća je od suštinskog značaja da jasno artikuliraju kako CBAM utiče na njih, šta rade da se prilagode i šta očekuju od javnih vlasti kako bi održali ekonomski razvoj. Jedno je sigurno: nedjelovanje nije opcija”, kaže Pozsgai.