Hoće li mjera priuštivog najma polučiti rezultate?

Vlada je predstavila program priuštivog najma koji bi se trebao ostvariti, prije svega, aktiviranjem praznih nekretnina i vraćanjem stambenog fonda u funkciju stanovanja.

Hoće li ove mjere postići mnogo bolje rezultate od subvencioniranja kredita? Komu će priuštivi najam biti primamljiv?

Uhlir: Najbrža mjera za aktivaciju praznih stanova

Govoreći o tome večeras u HTV-ovoj emisiji Otvoreno, Željko Uhlir, državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, istaknuo je kako se radi samo o jednoj mjeri Nacionalnog plana stambene politike Hrvatske, koji je predstavljen prije tjedan dana, dok se usvajanje očekuje krajem ove ili početkom sljedeće godine.

– To je mjera za koju mi cijenimo da će biti najbrža i najracionalnija da se postigne taj efekt – da se aktiviraju tisuće praznih stanova i da naši građani što prije riješe svoje stambeno pitanje, i to na priuštiv način, rekao je Uhlir.

Tica se boji daljnjeg napuhavanja cjenovnog balona

Josip Tica, predsjednik Savjeta za gospodarstvo SDP-a, rekao je kako svi navijamo da se napokon mladim ljudima omogući rješavanje stambenog pitanja, no kako je njegova procjena da je ova mjera poprilično “hrabar” pokušaj.

– Kad promatram tu ideju, iskreno, vrlo je teško reći je li bolje da uspije ili ne uspije jer i jedan i drugi scenarij nude čitav niz opasnosti, rekao je Tica.

– Ako taj projekt uspije, vi ćete ljudima koji vole kupovati prazne stanove dati po 50.000 eura svakom – otprilike sad karikiram broj na temelju onog što je gospodin Uhlir rekao, nitko nije vidio prijedlog zakona, rekao je, dodajući da će ti ljudi onda početi kupovati nove prazne stanove.

– Cijela ideja miriše na onaj sustav subvencija gdje će nusproizvod opet biti, bojim se, ako taj projekt uspije, daljnje napuhavanje cjenovnog balona na stambenom tržištu RH, zaključio je Tica.

Vujović: Mjera ne može imati negativan efekt za tržište nekretnina

Boro Vujović, dopredsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK, smatra da je ovaj model biti atraktivan podstanarima koji trebaju riješiti stambeno pitanje, ali da nije pretjerano atraktivan vlasnicima stanova jer su iznosi koje bi im se plaćali niži od tržišnih cijena.

S obzirom na to da bi se mjera odnosila na stanove koji su prazni barem dvije godine, smatra da bi mogla biti zanimljiva onima čiji stan nije u funkciji jer je u derutnom stanju ili je u nekim dijelovima grada ili države gdje nije toliko veliki interes za najam.

Vujović je rekao kako očekuje da neće biti značajnog utjecaja na tržište.

– Ja ne vidim da je to mjera koja može štetiti tržištu. Ona samo može biti dobra, dio je može iskoristiti, dio ne, i jednostavno ne može imati negativan efekt za tržište nekretnina.

Bežovan: Dio sugrađana osuđen na dugotrajno podstanarstvo

Prof. dr. sc. Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu rekao je kako je dobro da se razgovarao o strategiji. Ustvrdio je da je dio sugrađana osuđen na dugotrajno podstanarstvo i da si zasigurno u svom životu neće moći priuštiti vlasništvo.

– Oni neće moći kao radnička klasa graditi na Peščenici, u Sesvetama ili u Donjoj Dubravi ili bilo gdje. Oni će biti podstanari, rekao je Bežovan, dodavši da je sad već jako puno ljudi u tom statusu.

Bežovan smatra da bi se podstanarima trebalo pomoći subvencioniranjem najamnina i troškova stanovanja, a rekao je da varijacije ovog modela u Budimpešti, Bratislavi i Ljubljani nisu urodile plodom.

Zašto je hrvatski model bolji?

Upitan radi li se doista o istom modelu Uhlir je odgovorio – vrag je u detaljima.

– Niti jedan model nije isti u cijelom svijetu. Pitanje je samo kako ga primjenjuje tko, rekao je, dodajući da postoji nekoliko razlika u modelima.

Uhlir je među ostalim rekao kako neki vlasnici imaju osjećaj pravne nesigurnosti da bi nekoj stranoj osobi predali ključeve svojega stana, te da su na to odgovorili tako što će Vladina agencija, APN, preuzeti stan na upravljanje te sva prava i obaveze s najmoprimcem.

Nekim pak vlasnicima, nastavio je, trebaju sredstva kako bi uredili nekretninu da postane uporabljiva, ili pak financijski poticaj da bi je dali u najam.

– Financijski poticaj, za razliku od ovih drugih zemalja koje se spominju, napravili smo takav da se kumulativno isplaćuje za broj godina, rekao je Uhlir.

– Koliko netko svoj stan unese u program, od tri do 10 godina, kumulativno se izračuna koliko treba dobiti u tom periodu. Ako je to šest godina, za grad Zagreb, to je otprilike 42.000 eura. U dvije rate mu se to isplati. I APN upravlja, vlasnik nema nikakve brige s tim stanom, rekao je, dodavši da je interes vlasnika u drugim zemljama izostao jer je vlasnik mjesečno čekao isplatu, koja je usto i znatno niža od hrvatske mjere.

Uhlir je napomenuo i da će vlasnici u ovom programu biti oslobođeni plaćanja poreza na nekretnine, a rekao je i da se ljudi već sada javljaju APN-u i pitaju kad kreće program.

Tica skeptičan

Tica je rekao kako bi s jedne strane volio da projekt uspije, ali je kao znanstvenik koji se bavi tom tematikom izrazio skepsu.

– Znamo gdje hrvatska država stoji po indeksima kvalitete javnog upravljanja, kakva je percepcija. Danas gledamo, ne može se riješiti problem jednog desetogodišnjaka, cijela država se digla na noge, a s druge strane govorimo da će APN nekim nadljudskim moćima i sposobnostima rješavati neke probleme u odnosima stanodavca i stanoprimca, rekao je Tica, dodajući da stvari treba staviti u kontekst realnosti i biti svjestan percepcije koju građani imaju.

Rekao je i da je vrlo loše staviti sva jaja u jednu košaru, na što je Uhlir uzvratio kako je samo današnja emisija posvećena jednoj mjeri, dok se u Nacionalnom planu stambene politike nalazi šest potpuno različitih mjera.

Cijelu emisiju možete pogledati ovdje: