Zdravstveni karton stranih radnika je prazan list papira

Upravo je to šokiralo liječnike obiteljske medicine koji u prijedlogu novog Zakona o strancima nema rješenja za urednu registraciju stranaca i otkrivanje njihova medicinskog odnosno „cijepnog“ statusa. Tim više što se u javnosti zbog toga obiteljski liječnici prozivaju za rasizam.

Koliko stranih radnika u Hrvatskoj ima zdravstveno osiguranje?

Prema zakonu svi radnici bi morali imati osnovno zdravstveno osiguranje.

–  U ovom trenutku nitko od liječnika vam ne može reći koliko njih doista ima, mi znamo samo za one strane radnike koji se prijavljuju nama na preglede i za upis u naše timove. Znamo da je gotovo 150 tisuća stranih radnika već u Hrvatskoj s trendom povećanja broja. Možda ih uskoro bude i pola milijuna, što nije sporno, oni nam trebaju, ali njihova prava, pravo na zdravlje, moraju biti dobro regulirana i uredna, rekla je dr.med. Nataša Ban Toskić, bivša predsjednica KOHOM-a.

U praksi se događa da poslodavci stranih radnika traže od liječnika obiteljske medicine da ih upišu u svoj tim. Ako liječnik ne pristane odjednom upisati 10, 20 ili čak 50 stranih radnika, poslodavci vrše pritisak na uprave ustanova, ravnatelje domova zdravlja, HZZO, pa onda oni vrše opet pritisak na liječnike, pojasnila je Ban Toskić.

“Zdravstveni karton stranih radnika je prazan list papira”

Problem je i jezična barijera i komunikacija.

– Pri svemu tome, nažalost, ti strani radnici koji dolaze sa svih strana svijeta ne znaju hrvatski jezik, a u velikoj većini ne znaju niti engleski jezik i komunikacija s njima je izrazito teška. Od njih se ne može dobiti niti osnovne podatke o njihovom zdravstvenom stanju, zdravstvenoj povijesti, anamnezi, rizičnim faktorima, ugrozama, cijepljenju, prethodnim bolestima, kazala je.

Za liječnike je neophodno imati pristup zdravstvenim kartonima stranih radnika.

-Zdravstveni karton ovih radnika, nažalost, je prazan list papira. Tu nema ničega, niti postoji način da se od tog stranog radnika išta konkretno sazna. A zdravstveni podaci svake osobe i ono što nam pacijent kaže čini 80% dijagnoze, kazala je.

– Pacijent dođe, boli ga grlo, ima gnojnu anginu. Mi mu prepišemo penicilin, on dobije ozbiljnu alergijsku reakciju. Tko je kriv? Tko će odgovarati?, poručila je.

– Dakle, sigurnost tog čovjeka, koja je jednaka kao i pravna sigurnost svakog liječnika i moralna etička, ovisi o komunikaciji, o razumijevanju. Ovdje razumijevanja nema i mi smo bili izrazito neugodno iznenađeni što izmjene Zakona o stranim radnicima nisu predvidjele ovaj segment života u zajednici, dakle, razumijevanja. I prije svega, uz to i segment zaštite od epidemije, od zaraznih bolesti, napomenula je.

Liječnici etiketirani da su rasisti

Osim problema jezične barijere i komunikacije, spominje se da liječnici odbijaju potpisati bilo kakve terapije ili lijekove upravo zbog spomenutih problema nedostatka zdravstvene anamneze i povijesti bolesti. Također, postoje slučajevi gdje poslodavci ne postupaju koretno i inzistiraju da prisustvuju pregledu stranog radnika.

– Apsolutno nitko nije odbio primiti bolesnu osobu i pomoći mu. To se ne događa. Međutim, problem je upisa, znači preuzimanja pacijenta za dugotrajno i cjelovito liječenje. Naravno da ima poslodavaca koji su vrlo korektni i postupaju ispravno. Međutim, ima izrazito negativnih primjera od kojih nas nitko ne štiti gdje se poslodavci postavljaju kao prevoditelji i nekakvi zastupnici svojih radnika pa inzistiraju da s njima prisustvuju na pregledu što je apsolutno neprihvatljivo, veliki napad na privatnost pacijenta i pritisak na liječnika, naglasila je.

–  I zbilja se dogodio jedan ekstreman slučaj u Slavoniji, gdje kolegica nije dozvolila da poslodavac bude prisutan. Na što ju je on tužio policiji i DORH-u za rasizam. Vidjeli smo i neke medijske istupe da smo rasisti zbog ovog priopćenja. Smatram to vrlo olakim pristupom problemu, principom – ubij glasnika, etiketiraj ga, ispričala je.

Koje je rješenje: kako pomoći stranim radnicima i liječnicima?

Uvođenje stranih radnika u Hrvatsku do sada se odvijalo stihijski za agencije koje su posredovale. Strani radnici su svakodnevno u prometu, na gradilištima i ne rade bezopasne poslove. Kako riješiti ovaj problem?

–  U Hrvatskoj svaki radnik prilikom prvog zapošljavanja mora biti pregledan na medicini rada, posebice oni koji imaju posebno opasne uvjete rada na svom radnom mjestu. Pri tome moraju donijeti od svog liječnika obiteljske medicine potvrdu iz kartona, od čega boluju, koje lijekove piju, pojasnila je.

Postavlja se i pitanje kako medicina rada pregledava strane radnike, pregledava li ih uopće?

– Mi smo mišljenja da bi bilo minimalno korektno osigurati nam 24-satnu prevodilačku službu s licenciranim ovlaštenim prevoditeljima, kao što to imaju zapadne zemlje koje imaju i daleko veći broj stranih radnika, kazala je.

– A drugo, očekivali smo od institucija da nam omoguće siguran rad po svim pravilima struke na način da nam pošalju barem neki konkretni naputak kako postupati sa stranim radnicima koji dolaze iz točno definiranih zemalja. Tako da mi imamo službena uputstva o tome kako raditi. Međutim, mi nismo od institucija dobili apsolutno ništa. Dobili smo samo naredbu prije godinu i pol od HZZO-a da ih sve moramo primati i pregledavati, što mi i činimo. Ali kada ukazujemo na konkretne probleme, onda nas se optužuje da smo rasisti, zaključila je  dr.med. Nataša Ban Toskić, bivša predsjednica KOHOM-a.