Iako vlasti negiraju, kamenolom u Jablanici imao odobrenja

Selo oblijepljeno smrtovnicama žrtava, a nadomak ostataka kuća gomile neraščišćenih stijena, koje su se sručile niz vododerinu iz obliženjeg kamenoloma.

Mjesec nakon bujičnih poplava, Donja Jablanica pokušava razumjeti šta se u jednoj noći desilo, dok institucije vlasti nastavljaju tvrditi da nisu dozvolile rad kamenoloma.

Poplave koje su pogodile to područje na jugu Bosne i Hercegovine pokrenule su početkom oktobra klizište i iza sebe ostavile 19 žrtava.

Kantonalno tužilaštvo otvorilo je istragu koja bi trebala utvrditi odgovornost za kamenolom koji je dvadesetak godina radio 500 metara od kuća u Donjoj Jablanici.

Dok čekaju na obnovu sela i saniranje kamenoloma, mještani strahuju da bi nove padavine mogle pokrenuti stotine tona kamena preostalog u klancu iznad naselja.

“Ljudi su frustrirani, jer nam ne daju informacije. Ne znamo jesmo li sigurni. Znalo se sve šta se tamo tamo radi, a sad se svi pretvaraju”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) jedan od mještana čiji identitet je poznat redakciji.

Kamenolom od koga se nakon tragedije ograđuju svi nivoi vlasti, počeo je s radom 2002., a dokumenti, koje je RSE imao na uvid, pokazuju da je po svemu sudeći do 2008. imao dozvolu vlasti entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

Također, nalazi se na državnom zemljištu kojim raspolaže preduzeće u većinskom vlasništvu kantonalne vlade, dok su njegov rad općinske vlasti 2006. okvalificirale kao “javni interes općine”.

‘Vrana vrani ne vadi oči'

Za Anesa Podića, iz organizacije “Eko akcija” iz Sarajeva, nema dileme da je, suprotno tvrdnjama vlasti, kamenolom bio poznat institucijama.

“Bio je vidljiv golim okom i vidjeli su se bageri gore. Meni je problematično to što su institucije morale znati za to, ali niko ništa nije uradio da to promijeni”, kaže Podić.

Da postoji mogućnost da je kamenolom jedan od uzroka tragedije u Donjoj Jablanici, prvi je izjavio predsjednik Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić, netom nakon poplava.

No, tada je rekao da entitetska vlast nikada nije dala dozvole za rad kamenoloma.

Slične izjave, iz kojih proizlazi da institucije za njega nisu znale, uslijedile su i od predstavnika lokalne i vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona.

“Nije se pojavio iz čista mira, ali hajde sad da se pretvaramo da nismo znali. Imaju tragovi, arhive, ali mislim da će tu biti zataškavanja. To su sve stranačke ekspoziture, a vrana vrani oči ne vodi”, ističe Podić.

Šta se zna o dozvolama?

Kamenolomom, koji je nakon poplava pod istragom Tužilaštva, upravlja porodična kompanija Dženana Honđe koji nije odgovarao na telefonske pozive i poruke za razgovor za RSE.

Nije odgovarao ni na kucanje i poruku ostavljenu na vratima njegovog stana u Jablanici.

Kamenolom je izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK).

“Ono je u posjedovnomu listu upisano kao posjednik na parceli, dok je vlasnik zemljišta država BiH”, potvrdili su to iz Vlade HNK-a za RSE.

No, iz kantonalne vlade tvrde da nemaju informacije na koji je način dio parcele ustupljen kamenolomu.

U preduzeću “Šumarstvo Srednje-neretvansko” nisu odgovarali na telefonske pozive, a u uredima u Jablanici nije bilo nikoga tokom posjete novinara RSE, 24. oktobra.

Kantonalni ministar privrede Zanin Vejzović kazao je kratko u telefonskom razgovoru da je “policija zabranila iznošenje bilo kakvih informacija”.

“Policija je dolazila, izuzela svu dokumentaciju. To su papiri koji su otišli prema Tužiteljstvu i meni su dalje ruke svezane”, naveo je za RSE.

Odgovornost za dvodecenijski rad kamenoloma negira i lokalna vlast u Jablanici, a načelnik u proteklom mandatu Damir Šabanović ponavlja da su sve dozvole u nadležnosti kantonalne vlasti.

“Općina nije nadležna za dozvole, a istraga traje”, kazao je za RSE.

No, jablanički kamenolom spominje se i u općinskim dokumentima iz 2006. godine. Tada je Općinsko vijeće dalo pozitivno mišljenje za dodjelu koncesije kamenolomu mermeriziranog dolomitnog krečnjaka.

Prema odluci koja je objavljena u općinskom Službenom glasniku, projekt je tad okvalificiran kao “javni interes općine”.

Salem Dedić, koji je u to vrijeme bio općinski načelnik, nije želio za RSE govoriti o ulozi koju je imala lokalna vlast u radu kamenoloma.

Idriz Čilić, dugogodišnji nezavisni vijećnik, tvrdi, pak, da nakon pozitivnog mišljenja Vijeća, koncesija nikada nije dodijeljena.

“Davno je to bilo, ali čini mi se da nismo o tome nešto posebno razgovarali i da je on bio nešto posebno pod našom prismotrom”, kazao je Čilić.

No, ističe da su svi nivoi vlasti morali u arhivama pronaći dokumentaciju koja se odnosi na njegov rad i javnosti predočiti kompletne informacije.

“Međutim, sad će vjerojatno postojeća garnitura vlasti reći da to nije bilo u njihovom periodu i nije ih briga za ono prije. Treba sve pročešljati, pa da vidimo ima li odgovornosti u insitucijama vlasti”, kaže on.

Nedugo nakon poplava u Jablanici, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona objavila je informaciju u kojoj navodi da nikada nije dala koncesiju za kamenolom u Donjoj Jablanici, iako je to firma “Sani” od nje nekoliko puta tražila.

Ovisno o veličini i vrsti projekata, koncesije u BiH u nadležnosti su države, te entitetskih i kantonalnih vlasti, kao i vlasti Brčko distrikta.

No, ta oblast kao i propisi iz oblasti rudarstva i geoloških istraživanja, godinama nakon rata u BiH nisu bili uređeni i zakonski usklađeni. Nadležnosti nisu bile jasno precizirane, a odobrenja su izdavali različiti nivoi vlasti.

“Kamenolomi su se lako otvarali, bilo je dovoljno ako ste, recimo, šumsko preduzeće da otvorite kamenolom, jer vam treba materijal za nasipanje puteva. I opštine su izdavale neke svoje dozvole i institucije su znale da oni postoje”, kaže Podić.

Tako je, sudeći prema dokumentu Federalne uprave za inspekcijske poslove koji datira iz 2008. godine, a koji je nakon poplava objavila organizacija “Eko akcija”, kamenolom u Jablanici u tom periodu imao dozvolu vlasti entiteta Federacija BiH.

U dokumentu stoji da je firma “Sani” imala Rješenje za odobrenje istraživanja i eksplotacije od Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, čime je bio uvršten na listu legalnih kamenoloma u Federaciji BiH.

No, u tom spisu nema podataka o tome kada je kamenolomu odobrenje dodijeljeno i na koji period.

“Odobrenjem se definiše eksploataciono polje i svi kamenolomi koji u Federaciji posjeduju ovakvo odobrenje smatraju se legalnim i federalni rudarski inspektori imaju nad njima nadzor”, navedeno je u dokumentu Federalne uprave za inspekcijske poslove.

No, federalni ministar rudarstva, energije i rudarstva Vedran Lakić negirao je da je Ministarstvo izdalo rješenje, tvrdeći za RSE da ga nema u evidenciji.

Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove naveli su, pak, da nemaju arhiviranu dokumentaciju iz tog perioda i da ne mogu potvrditi njegovu autentičnost.

Kamenolom u Donjoj Jablanici spominje se, također, u Prostornoj osnovi HNK u dijelu koji govori o površinskim kopovima kao “vrlo opasnim destruktorima”.

Kamenolom pod istragom, firma ‘zapečaćena'

Nekoliko dana nakon poplava u Donjoj Jablanici, kantonalno Tužilaštvo otvorilo je predmet kojim, uz ostalo, obuhvaća rad kamenoloma.

Iz Tužilaštva su za RSE naveli da je naređeno geološko vještačenje, kao i da se očekuju rezultati obdukcije tijela žrtava.

Po naredbi suda, policija je iz kantonalnog Ministarstva privrede izuzela dokumentaciju o poslovanju firme “Sani” koja je upravljala kamenolomom.

Ta firma se nalazi na obali rijeke Šanice, nedaleko od Donje Jablanice, a novinari RSE 24. oktobra u njoj nisu zatekli nijednog radnika, iako ih ima pet, prema podacima iz dostupanih privrednih baza.

Na vratima kompanije tada je bila tek traka s natpisom “Tamper Evident Tape”, a u dvorištu ostaci bijelog kamena.

Radnici iz obližnje kompanije, registrirane, također, za obradu kamena, kazali su nezvanično da je traku postavila inspekcija.

No, RSE za to nije mogao dobiti potvrdu iz nadležne kantonalne inspekcije, kao ni odgovor na pitanje zašto je izostao pečat i pisana obavijest, kao uobičajena praksa prilikom inspekcijskog nadzora.

Željko Rangelov, kantonalni rudarski inspektor, o tome nije želio govoriti, kao ni o nadzoru kamenoloma proteklih godina.

“Ne mogu davati nikakve informacije dok istraga traje. Veoma su to osjetljive stvari”, kazao je u kratkom telefonskom razgovoru za RSE.

Upit o tome ko je postavio traku na vrata jablaničke firme RSE je poslao i Tužilaštvu HNK, ali odgovora, također, nije bilo.

U međuvremenu, traka je uklonjena s vrata firme, a prilikom ponovne posjete novinara RSE tom području, 1. novembra, nije bilo radnika.

‘Mali grad opasan za velike priče'

O kamenolomu i odgovornosti institucija vlasti za njegov rad, mjesec nakon poplava u Jablanici su za RSE htjeli govoriti tek rijetki građani.

“Ovo je posljedica niza ljudskih grešaka. Da su htjeli, imali su instrumente da zabrane. Svaki nivo vlasti je uvijek mogao podignuti krivičnu prijavu, jer je to krađa resursa”, kazao je za RSE Jablaničanin čiji je identitet poznat redakciji.

No, većina mještana, koji su govorili za RSE, među kojima je i jedan bivši općinski vijećnik, nezvanično objašnjava da su “male sredine opasne za velike priče”.

“Sve su znali, ali nisu se odmah uključili. Radio je godinama i svak' je znao. Nikad se ništa nije govorilo da je to ilegalno dok se ovo nije dogodilo”, kazao je za RSE Jablaničanin Ismet Idrizović.

Na pitanje RSE jesu li očekivali da nakon poplava neko od predstavnika vlasti podnese ostavku, Šefika Vejzagić kaže da još ni od koga nije čula da je kriv.

“Uz nevrijeme, taj kamenolom što je bespravno radio doprinio je da dođe do svega. Mislim da su najviše krive tu inspekcije, a i općina”, kaže ona.

Jablaničanin Berislav Soldo ističe da je stradanju doprinijela i višegodišnja nelagalna sječa šume.

“Posjekla se šuma i napravio kamenolom koji je uvijek bio poludivlji i divlji. I neki mještani su to i sami dozvoljavali, a institucije su to dozvolile”, kaže on.

Pristupni put prema kamenolomu prekopan je preko 20 privatnih parcela, a iz evidencije Federalne uprave za geodetske poslove može se vidjeti da su u vlasništvu mještana tog sela.

Stanovnik Donje Jablanice, koji je pristao govoriti pod uvjetom anonimnosti, za RSE kaže da niko nije amnestiran odgovornosti te ističe da su pojedini stanovnici povremeno i radili u kamenolomu.

“Sjekli smo šumu gore, tako da smo i mi sami sebi kopali grob, ne znajući. A naravno da je kriv i on i vlasti koje su mu dozvoljavale da kopa dvije decenije iznad naselja”, kaže on.

Na upit da li je u proteklih deset godina bilo podnesenih krivičnih prijava zbog nelegalnog rada kamenoloma, RSE nije dobio odgovor ni iz kantonalnog Tužilaštva ni Ministarstva unutrašnjih poslova.

Izricane niže kazne

Nakon bujičnih poplava u Jablanici, kantonalna Vlada je objavila da je inspekcija proteklih godina više puta kontrolirala kamenolom.

Tako je, kako je navedeno, 2009. zabranila njegov rad i zapečatila ga, dok su dvije godine kasnije inspektori izdali i prekršajni nalog od 5.000 maraka (2.500 eura) za ovu kompaniju.

Posljednji inspekcijski nalog je, kako se navodi, bio prije tri godine kada, kako se ističe, nije bilo “vidljivih znakova izvođenja radova”.

Inače, u zakonima o rudarstvu Federacije i HNK propisane su kazne od 10.000 do 15.000 maraka (od 5.000 do 7.500 eura) za kompanije koje eksploatiraju mineralne sirovine bez dozvole.

Iz kantonalne inspekcije, kao ni Vlade HNK-a, RSE nije uspio dobiti odgovor zašto su izricane niže kazne od onih koje su propisane zakonom.

Kantonalne premijerka Marija Buhač kazala je da ne može govoriti dok traje istraga Tužilaštva. No, za RSE je potvrdila da nije pokrenula utvrđivanje bilo kakve odgovornosti za propuste u nadzoru u radu kamenoloma.

“Nakon nalaza tužiteljstva imat ćemo konačan stav i o kamenolomu i svemu. Dok se istraga ne završi, nećemo ništa poduzimati”, kazala je za RSE.

Inače, firma koja upravlja kamenolomom u Jablanici proteklih godina je dobijala i poticaje od kantonalne i entitetske vlasti.

Vlada HNK-a je iz budžeta prošle godine izdvojila 14.000 maraka (oko sedam hiljada eura) za “tehnološki razvoj i digitalizaciju”.

No, tvrde da time nisu poticali eksploataciju kamena u kamenolomu, već Honđinu firmu koja je rezala i oblikovala kamen.

Firma je i 2020. godine dobila poticaj, od oko 3.500 eura, od Ministarstva energije rudarstva i industrije FBiH, kao dio pomoći izvoznicima.