‘SB’ INTERVJU/ NORVEŽANIN ROLF LARSEN: 32 godine ljubavi prema BiH – od konvoja humanitarne pomoći do spašavanja prirode u BiH danas

“Bosna i ja, to je jedna trideset i dvije godine stara ljubavna priča”, započinje razgovor za “Slobodnu Bosnu” Norvežanin Rolf Larsen, veliki prijatelj naše zemlje.

Ratne '92. godine prvi put je vidio. Došao je u nju ranjenu kao mirotvorac ne sluteći da će zauzeti tako posebno mjesto u njegovom srcu. Ili je srce slutilo, pa ga Bosni vuklo.

Larsen je 56-godišnji logističar po struci, rođen u Vinstri, nedaleko od olimpijskog grada Lillehammera u Norveškoj. Nakon mnogo misija izvan Norveške, danas radi kao supervvajer/trgovac opreme za skladište i logističke centre. Usko sarađuje i druži se sa Bosancima i Hercegovcima koji žive u Norveškoj, te je sa njima pokrenuo projekat “Čista priroda” u Bužimu koji je zvanično počeo sa radom u novembru ove godine.

To je bio povod da upoznamo ovog Norvežanina, koji i 32 godine poslije pomaže našoj zemlji.

Pomagao BiH tokom agresije

“Došao sam '92. kao mirotvorac i od prvog dana sam počeo učiti bosanski jezik. Rječnik sam kupio prije mog prvog dolaska u Bosnu i od tad sam počeo da učim prve riječi, tako da sam počeo da kontaktiram sa građanima i učio jezik. Ustvari, ja nisam samo učio samo jezik, već sam uvidio da taj narod ima nešto posebno, a to je gostoprimstvo koje nema niko i nigdje u svijetu, narod koji zna da se druži, posebno su me dojmili ljubaznost i humor, i svakako to je narod sa bogatom kulturom koja meni lično odgovara i zato sam sve više učio i približavao se narodu Bosne i danas imam iskrene prijatelje čime sam posebno počašćen“, ispričao je Larsen za “Slobodnu Bosnu”.

Sistem koji rangira jezike svijeta po težini za naučiti, bosanski jezik uvrstio je među najteže. Larsen nam otkriva da prvo naučio govoriti “kako ste”, “dobar dan”, da je pravio dosta grešaka, pa da je i samim tim bilo dosta zezanja na njegov račun među prijateljima iz Bosne i Hercegovine. Sada to prepričava kao anegdotu. 

Tokom svojih različitih misija 90-ih u BiH bosanski jezik koristio je sve više i više što mu je mnogo pomoglo na poslovnom planu, no Larsen nam otkriva da mu lično više leži bosanska kultura i način razmišljanja.

U Norveškoj mu nedostaje bosanski duh

Kada nije u BiH, svakodnevno sluša bosanskohercegovačku muziku – od sevdalinke do Dubioze kolektiv. Nema dana, priča nam, da nije u kontaktu sa nekim od Bosanaca i tako održava tečan govor bosanskog jezika. 

“Kad sam kod kuće meni nedostaje taj bosanski duh. Nigdje u svijetu nema takav narod koji ima takvu dušu i srce kao što imaju Bosanci”, govori nam Larsen na bosanskom jeziku.

“I dan-danas u Norveškoj idem na koncerte vaših pjevača i grupa, družim se sa vašim zemljacima na sjeveru”, govori nam Larsen.

Do sada je uspijevao dolaziti svake druge godine osjećajući obavezu da posjeti svoje prijatelje i njihove porodice, koje smatra svojim najmilijim, takoreći i familijom, kako mi to u BiH volimo reći.

“S tim da sam mimo toga u Bosni kada sam vezan za neki od projekta koje manje-više smatram poslovnim, ali ipak za mene je to poseban doživljaj i osjećaj svake do svake druge godine u Bosnu”, rekao nam je Larsen.

Očuvanje prirode mu važno

Kada smo ga kontaktirali, nalazio se u norveškim planinama. Norveški fjordovi i priroda važe za neke od najljepših pejzaža svijeta, no Larsen kaže drugačije.

“Mi ovdje u Norveškoj imamo lijepu prirodu, ali u Bosni ima još ljepših planina, rijeka i šuma. Tako divnu bogatu prirodu, MI SVI SKUPA MORAMO ČUVATI I CIJENITI”, podvlači Larsen koji je menadžer projekta koji je u novembru ove godine predstavljen u Bužimu.

“Poslije prve misije u Bosni uvidio sam da je pomoć neophodna sa moje strane, tako da sam se uključio kao dobrovoljac da vozim kamoion sa konvojima humanitarne pomoći iz Norveške. A zatim sam se sam uključio sa UNHCR-om koji je imao za zadatak rekonstrukciju kuća u Hercegovini. Nakon završene misije ja sam se vratio u Norvešku gdje sam se posvetio poslu i porodici, s tim da sam ostao u kontaktu sa prijateljima i radnim kolegama u Bosni tako da su se moje posjete u Bosnu nastavile kao turističke, i nažalost nisam mogao dolaziti toliko često koliko sam imao želju, ali sam ipak dijelio svoj godišnji odmor na dolazak u Bosnu, a ostatak sam koristio kao godišnji odmor, jer ovo prvo mi je bila obaveza”, ispričao je Larsen za “SB” koji je zadnjih nekoliko godina upoznao mnogo Bosanaca i Hercegovaca  koji žive u raznim gradovima Norveške.

“Postao sam redovan gost na koncertima gdje se sastaju Balkanci, tako sam upoznao prijatelja Senada Durakovića sa kojim sam se počeo intezivno družiti, često smo pričali o situaciji u Bosni, raznim problemima sa kojim se susreće priroda jer smo lovci i jako smo vezani za nju. Senad je razradio ideju kako da pomogne u spašavanju prirode od smeća, tako da sam ja stao uz njega i ove godine smo se aktivno bavili tim projektom”, ispričao nam je Larsen.

Dugnad projekat

U julu ove godine posjetili su premijera USK Nijaza Hušića i gradonačelnika Bužima Mersudina Nanića, te predsjednika Sportskog saveza u Bužimu Admira Sijamhodžića sa prezentacijom projekta gdje su, kako nam priča, dobili potpunu podršku da ovaj projekat zaživi, a kojeg je onda u novembru ove godine otvorila norveška ambasadorica u BiH.

Dugnad projekat (Dugnad je norveska rijec za mobu ili radnu akciju» „Čista priroda“ je norveška inicijativa za koordinaciju lokalnih dobrovoljnih snaga unutar općina u Bosni i Hercegovini za čišćenje i prikupljanje plastičnog i metalnog otpada. Projekat je povezan sa Norveško-bosanskohercegovačkom privrednom komorom, koja je odgovorna za administraciju i računovodstvo.

“Dosadašnji rezultati su više nego očekivani jer su građani ovj projekat prihvatili sa jako puno ljubavi i odrađen je historijski korak u smislu čišćenja prirode u ovoj općini. Ovaj projekat je mene lično jos više povezao sa Bosnom, već se planira prezentacija ovog projekta u drugoj općini koja će vremenom postati trend u cijeloj BiH”, otkrio nam je Larsen.

Volonterski timovi su nagrađeni prikupljenim sponzorskim sredstvima za svoj rad. Sva prikupljena sredstva idu direktno sportskom vijeću, koje raspoređuje sredstva različitim timovima prema uloženom trudu.

Projekat/inicijativa je nepolitička i pogodna je za prenošenje na druge općine/kantone u Federaciji i RS.

Važan dio projekta je podizanje svijesti i motivisanje opština/lokalnih preduzeća da uspostave šeme prikupljanja plastičnih boca poput norveškog aranžmana sa “depozitom” za svaku predatu bocu. Postoji mogućnost da se norveškim kompanijama poput Tomre da prilika da distribuiraju zalagaonice i u Bosni i Hercegovini.

Norveški inicijatori su neplaćeni i sami pokrivaju troškove puta i smještaja kada rade na terenu u Bosni i Hercegovini.

(S. Hodžić)