Suzana Rešetar: Moramo biti glasni ako želimo preživjeti s bolesnim djetetom

O Berošu: Moj dojam je da taj čovjek ima veliki ego

Suzana Rešetar u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” osvrnula se na uhićenje Vilija Beroša, bivšeg ministra zdravstva.

Istaknula je da je uhićenje nije iznenadilo, s obzirom na to da on nije ni prvi ministar, a po svemu sudeći neće biti ni zadnji koji je neslavno završio.

– Ono nažalost, što ja mogu o cjelokupnom sustavu zdravstva reći kao takvom, jer imam i osobno iskustvo, je da mi sustav zdravstva u principu nemamo. On se održava na ljudima kojima još nije dosadilo, da tako moram reći, koji nisu rekli ovo ništa nema smisla, pakiram se, odlazim van iz ove države, jer doista više ne vidim budućnost ovdje, poručila je.

– Što se tiče samog sada već bivšeg ministra ili gospodina Malog, kako ćemo ga već zvati, ja sam imala jedan susret samo s njim. Moj dojam je bio da taj čovjek ima veliki ego, baš jedan neugodan susret. Da živimo u normalnoj civiliziranoj državi mi danas ovo ne bi gledali, niti bih ja kao jedna obična građanka, jedna majka trebala znati tko je meni ministar. Mene bi taj sustav trebao voditi kroz cijeli moj put, odnosno kroz moj život, poručila je Rešetar. 

“Političari bi trebali biti sluge najnemoćnijima”

Osvrnula se i na Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, koji trenutačno pohađa i njezin sin.

– Kad smo vidjeli u kojim uvjetima se nalaze ti korisnici, ta djeca, te osobe s invaliditetom, koji su tamo čak i na smještaju, moram priznati, da smo se šokirali i ostali zapanjeni, rekla je.

Naglasila je kako bi upravo političari trebali biti sluge najnemoćnijima u društvu, odnosno osobama s invaliditetom.

– Vlast proizlazi iz naroda, to nam piše u Ustavu, dodala je.

Istaknula je kako se puno puta pitala u kojoj državi živi, gdje je svoje dijete rodila. Suzana Rešetar rekla je kako ne zna kada smo došli kao narod do situacije, gdje se ljudi boje političara.

– Pa mi smo ih birali, znači mi ih plaćamo, porezni obveznici. Oni su tu da služe nama, ne mi njima. Tu se sustav vrijednosti totalno u našem društvu promijenio. Pa neću ja tebi, kao jedna majka djeteta s teškoćama, ili bez obzira i da nisam, biti tebi sluga. Pa ti čovječe, ti zato imaš svoju ministarsku fotelju, svoju državno-tajničku fotelju, premijersku fotelju, predsjedničku fotelju, gradonačelničku, nebitno, da budeš na usluzi svojim građanima, pogotovo najnemoćnijima, naglasila je Rešetar. 

“Doživjela sam poniženje u Centru za socijalnu skrb”

 Istaknula je da je doživjela totalno poniženje kada je prvi put zatražila u sustavu socijalne skrbi prava za svoga sina Ivana.

– Ono što najviše boli bilo je ponižavanje moga djeteta. Ja sam došla u Centar za socijalnu skrb s Ivanovim nalazima, tražila sam za njega prava, koja njemu po Zakonu o socijalnoj skrbi pripadaju i meni je tada socijalna radnica rekla da što ja hoću, da on ima samo autizam, jesam li ja sam svjesna kakve djece ima, kako ima teško bolesne djece i kako me nije sram tražiti ta prava. I tu se meni dogodio taj jedan sklop u glavi, gdje sam ja rekla – glasa moraš dati, jer nas neće biti, poručila je.

Rešetar je dodala da je otišla na sastanak u nadležno ministarstvo.

– Kad sam ja vidjela taj odnos, kako me gledaju, gledaju nas majke, kao nekakve jadnice, nikad od njih ništa neće biti, tko si ti sad da tu meni govoriš… to je mene totalno prebacilo i tada sam shvatila da zapravo moje dijete ima prava i ne trebam za to moliti, kazala je.

– Ljudi, ja se borim za temeljna ljudska prava svome djetetu, pa nema tu finoće. Mi smo to davno prešli, jer kad ideš fino, onda se sažalijevaju. Tako da moramo biti glasni i moramo se boriti, ako želimo preživjeti s bolesnim djetetom, s nekakvim trajnim stanjima ili invaliditetom, objasnila je Rešetar.

Zakačila se s Milanovićem; Plenkoviću uputila apel

Imaju li političari sluha za roditelje djece s invaliditetom? Rešetar je naglasila da nije primijetila.

– Ne volim kad političari previše naglašavaju u kampanjama da će se posebna pažnja posvetiti osobama s invaliditetom, djeci s teškoćama, pa pogotovo kad počnu nabrajati fiskalne troškove. Mislim da to nitko od političara ne bi trebao ni spominjati. To mora biti nešto normalno, istaknula je.

Rekla je da je upoznala predsjednika Republike Zorana Milanovića.

– Zakačili smo se zbog autizma vrlo brzo. On je meni govorio da ima prijatelja čije dijete ima autizam. Započeli smo temu koliko to nije teško. Ima puno gorih slučajeva. I onda sam rekla da ću samo održati jednu malu edukaciju o autizmu, poručila je Rešetar.

Kazala je i kako je predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću nedavno uputila apel, odnosno prenijela je na neki način očajnički apel roditelja tragičnog slučaja u Rijeci, gdje ga je upozorila da roditelji djece koja imaju poteškoća razmišljaju o eutanaziji.

– Dogodio se taj tragičan slučaj za koji se mi iz Udruge Sjena nadamo da će netko preuzeti odgovornost i da će se prestati zataškavati smrt jednog 15-godišnjeg dječaka u Centru za rehabilitaciju, gdje bi on zapravo trebao biti najsigurniji i gdje bi mu trebala biti pružena sva podrška i skrb. Kad smo saznali za smrt tog dječaka, mene je to osobno potreslo. Sama ta smrt gdje se dječak ugušio s komadom pizze u derutnoj sobi, vjerojatno lupajući po vratima, gdje ga nitko nije obišao dva i pol sata. Što je mene zapravo potaknulo da napišem “Čuješ li Plenkoviću, čuješ li što je tema”? Imala sam razgovor upravo s premijerom, gdje smo mi pričali o Centrima za rehabilitaciju, koliko su oni zapušteni. Nažalost, Hrvatska nije uspjela napraviti deinstitucionalizaciju, nije uspjela napraviti da imamo inkluziju, integraciju u punom smislu te riječi, a i uvijek će postati neki dio ove naše populacije, koja će u neko doba zatražiti institucionalnu skrb. Oni su to zapustili.

– Kad sam saznala za taj slučaj, da je dijete preminulo na takav grozan način, gušenjem, meni je fizički bilo loše. A opet sam majka čije dijete ide u jedan od centara. Razgovarala sam s premijerom, on zna za to. Zna na primjer za Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, ali apsolutno se ništa ne događa, poručila je. 

“Razmišljaju o eutanaziji”

Rešetar je rekla kako joj se javljaju roditelji, koji se boje za budućnost svoje djece.

– Jedna majka mi se javila i rekla da ona ne vidi uopće nekakvu svijetlu točku više i da ozbiljno razmišlja da sebe i dijete stavi u nekakvu kapsulu, odnosno da naprave eutanaziju. I to nije prvi put da ja čujem za tu riječ eutanazija. Kada je zakon o osobnoj asistenciji bio na e-savjetovanju, kada se vidjelo da će masa njih i ostati bez usluge, koje su do tada imali, jednostavno su počeli skoro pa odustajati od sebe i rekli da oni ne vide uopće izlaz, osim da okončaju svoj život, odnosno da pribjegnu tome što je najteža, to je eutanazija, poručila je Rešetar.

Dodala je da djeci s teškoćama s navršenom 21 godinom prestaje pravo na obrazovanje. Nakon toga takva djeca ili izlaze na tržište rada, što je rijetkost, ili ne rade i ostaju sami s roditeljima.

A roditelji su sve stariji, te je teško ako dijete ovisi samo o roditeljima.

S čime se još susreću roditelji djece s teškoćama pogledajte u nastavku: