Više se bavimo represijom, a manje prevencijom nasilja nad ženama

Prošle godine je bilo 800 slučajeva kaznenih djela više nego prekršajnih, odnosno kaznenih djela bilo je 8.400, a prekršajnih oko 7.600, izjavila je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova govoreći o sankcioniranju nasilja nad ženama. U proteklih osam godina broj kaznenih djela je četiri puta porastao, a broj prekršajnih djela se gotovo prepolovio, dodala je.

– Više se bavimo represivnim dijelom, načinom kako sankcionirati takvu vrstu nasilja, a manje prevencijom, otkrivanjem uzroka rodno uvjetovanog nasilja, odnosno nasilja u obitelji. To je nešto što predstoji pred svima nama, svim dionicima, da se ozbiljnije uhvatimo u koštac s tematikom, istaknula je Ljubičić.    

Godinama, stoljećima, tisućljećima smo živjeli u jednom obliku društvenog uređenja gdje su muškarci bili prvotni, a gdje su žene bile drugotne, istaknula je Marina Ajduković, profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu. 

– Zbog različitih okolnosti, a ponajviše zbog svijesti o ljudskim pravima, o pravima žena, svijesti o tome da je u suštini bitno to da smo jednako vrijedne (…) nove politike usmjeravanja na rodno utemeljeno nasilje, usmjeravanja na rodne razlike zapravo remete te tradicionalne oblike moći, kazala je Ajduković.

Porazni rezultati istraživanja

Predstavila je rezultate istraživanja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar provedeno 2020. o prirodi muškaraca i žena: 42% ispitanih misli da su muškarci po prirodi sposobniji donositi važne odluke nego žene, 80% smatra da su žene po svojoj prirodi sposobnije odgajati djecu, 58% ih smatra da je prirodno da muškarac ima vodeću ulogu u odnosu na ženu i 35% ih smatra da kad žena kaže da traži ravnopravnost zapravo traži posebne privilegije.

Iznijela je i podatak istraživanja pučke pravobraniteljice iz 2022. godine koji pokazuje da je u razdoblju od 2016. do 2020. godine porastao postotak građana koji smatraju da žene ne trebaju biti ravnopravne te iznosi 24%. Dakle, svaki četvrti građanin Hrvatske smatra da žene ne trebaju biti ravnopravne, dodala je.

– Jako trebamo educirati i žene i muškarce, i djevojčice i dječake da prepoznaju rizike od nasilja, da prepoznaju nelogičnu percepciju na odnose moći i sposobnosti, kazala je i naglasila da nitko nije vlasnik nikoga.

Margareta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, izjavila je da Vlada u tri mandata pokazuje veliku volju u borbi protiv nasilja, a posebno protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

– Imali smo izmjenu Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljskog zakona, Zakona o socijalnoj skrbi. Sigurno da za određene rezultate treba i određeno vrijeme. Ono što bih svakako istaknula je da, izmjenom kaznenih zakona, po prvi puta je u zakonodavstvo Republike Hrvatske uveden i femicid, teško ubojstvo žene, kazneno djelo koje ne zastarijeva i za koje je predviđena kazna zatvora minimalno 10 godina, kazala je Mađerić.

– Ono što bih još svakako istaknula, osim izmjena seta zakona, sigurno da je važna prevencija, edukacija, senzibiliziranje javnosti, ali ono što je možda i najvažnije u trenutku, nažalost kad dođe do nasilja, pomoć žrtvi i da ju se makne od nasilnika, dodala je.

Pravobraniteljica Ljubičić istaknula je da je femicid definiran u Kaznenom zakonu od travnja ove godine te da se rezultati toga mogu vidjeti tek za godinu dana kroz statističke pokazatelje, odnosno koliko će presuda biti doneseno ili kako će se voditi sudski postupci baš temeljeno na toj kvalifikaciji.

Često se može čuti kritika da postoje visoke kazne, ali se ne dosuđuju. Ljubičić je spomenula da je napravljeno nekoliko analiza 2012. i 2018. koje su pokazale da je kazna u 1200 prekršajnih odluka bila vrlo blaga.

– Uglavnom su one na donjoj razini raspona kazni koje su primjenjive za određena kaznena ili prekršajna djela. Ustanovili smo također da se vrlo lako koriste olakotne okolnosti, izjavila je i podsjetila na slučaj koji ju je šokirao – da je za kazneno djelo seksualnog iskorištavanja malodobnog djeteta, ocu koji je seksualno iskorištavao svoje četvrto malodobno dijete, kao olakotna okolnost izrečeno to da je obiteljski čovjek. Imali smo, kaže, nekoliko presuda koje smo javno komentirali, a odnose se na olakotne okolnosti, da je počinitelj hrvatski branitelj.

Vrlo često žene ne prijavljuju nasilje jer je teret novčane kazne na cijeloj obitelji, navodi Ajduković i naglašava da u mnogo slučajeva uvjetne kazne zatvora nisu popraćene zaštitnim mjerama.

Naglasila je kako je osim zaštite žena, vrlo bitno da se sustavno radi i na promjeni ponašanja počinitelja nasilja, preuzimanja odgovornosti za nasilje.

“Nijednom se nije dogodilo da za žrtve nasilja nema mjesta u sigurnim kućama”

Mađerić je potvrdila da je u Hrvatskoj 26 sigurnih kuća. Mjesta ima dovoljno, kaže, prati se dinamika popunjenosti. Trenutačno je to nešto ispod 50%, a tijekom godine je kad se zbroji popunjenost – oko 60%. Nijednom se nije dogodilo, napomenula je, da nema slobodnog mjesta za žrtvu obiteljskog nasilja ili za djecu, da ona nisu smještena u sklonište. Ministarstvo financira 23 skloništa, a ostala tri se financiraju iz sredstava jedinica lokalne samouprave ili iz drugih izvora.

Osnaživanje žrtve obiteljskog nasilja je apsolutni prioritet, a u vezi s pronalaženjem adekvatnog radnog mjesta kako bi se žrtva potpuno osamostalila, navodi Mađerić. Za to postoji veliki interes, a sa žrtvama stručni timovi oko toga stupaju u kontakt već u skloništu. 

Žene često panično pitaju što će napraviti u slučaju ako se nasilnik pojavi na vratima stana, a one nisu prethodno obaviještene o toj mogućnosti. U mnogim slučajevima one nisu spremne napustiti stan, pa se nasilnik “vraća na svoje područje”, a žene ne znaju što učiniti u tom trenutku, navodi Ljubičić. Ako je riječ o novčanim kaznama, onda je to obeshrabrujuće za žrtvu, dodala je.

Smatra da skloništa nemaju dovoljno sredstava niti ljudskih resursa da bi se bavila i drugim vidom pomoći, pravne zaštite ili psihosocijalne pomoći žrtvama. Često znam reći, kazala je, da nema tako bogate države koja bi mogla kroz državni proračun financirati sve one potrebe koje se pokazuju na terenu, pogotovo kad se radi o ženama i o djeci.

– Lokalna zajednica, odnosno politička volja na lokalnoj zajednici, treba preuzeti puno veću odgovornost i imati puno više senzibiliteta u ovakvim slučajevima. Istraživanja i analize koje smo radili u dva navrata posljednjih 7-8 godina pokazuju da lokalna zajednica za potrebe žrtava obiteljskog nasilja kroz skloništa i kroz savjetovališta odvaja manje od 1% svog proračuna, istaknula je Ljubičić.

“Prisilna kontrola je mehanizam koji vodi ka femicidu”

Ajduković navodi da je trenutačno najveći izazov kako osigurati mrežu zaštite žene, doslovno u svakoj minuti – od prijave nasilja do imanja jasne slike realnog sigurnosnog plana, ekonomskog plana, samostalnog stanovanja, uglavnom sigurnih obrazaca života. Nedostaje, kaže, svijest o traumatizaciji žrtve, a i dovoljno educiranih stručnjaka.

Prisilna kontrola je mehanizam koji vodi ka femicidu, navodi Ajduković. Napominje da je potrebno educirati djevojčice, dječake, djevojke, mladiće, a i stručnjake da prepoznaju prisilnu kontrolu u ranim fazama. Potrebno je prepoznati ekonomske aspekte borbe kada se radi o skrbništvu za djecu, opet kao obrazac prisilne kontrole te da se na takav način i procesira, tvrdi Ajduković.

Treba zapravo, naglasila je, mijenjati počinitelja i koristiti sve znanstvene spoznaje kako da se promijeni, a ako procijenimo da i dalje postoji rizik, onda to treba biti jasno navedeno i žene trebaju dobiti sve mehanizme zaštite.

Osnaživanje žrtava nasilja planira se kroz stambeno zbrinjavanje i pronalaženje na tržištu rada, kazala je Mađerić. Važnom ističe međuresornu suradnju, suradnju nevladinih udruga, akademske zajednice i pravobraniteljica.

Prije četiri godine otvoren je Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja 116-006. Taj broj telefona žrtve mogu svaki dan anonimno nazvati, a javim će im se stručne osobe.

– Posljednjih godina provodimo edukaciju naših stručnih djelatnika. Isto radi i Ministarstvo pravosuđa, također i Ministarstvo unutarnjih poslova, navodi Mađerić i dodaje među ostalim da je važno nastaviti s edukacijama, ali i reformom sustava socijalne skrbi.

“Od pokrenutih sudskih postupaka za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu – 10%-15% se procesuira”

Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu je jedan od oblika rodno uvjetovanog nasilja, upozorava pravobraniteljica Ljubičić.

– Naša institucija bilježi porast prijava seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Ono što nas zabrinjava je da su te prijave anonimne. Zašto? Zato što žrtva smatra da ako i prijavi takav vid nasilja, poslodavac neće učiniti ništa da je zaštiti. Prijavljuju nam najčešće osobe koje su bliske žrtvama – roditelji, partneri, čak i kolege, odnosno kolegice koje svjedoče takvom vrstu nasilja. Nacionalna statistika u odnosu na prethodne godine je porast seksualnog uznemiravanja, kaznenog djela seksualnog uznemiravanja. Na godišnjoj razini je procesuirano, u odnosu na pokrenute sudske postupke, svega negdje 10%-15%, što je obeshrabrujuće, dodala je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. 

Slučaj školskog domara osumnjičenog za spolno zlostavljanje djevojčica

Domar jedne osnovne škole u okolici Velike Gorice je u istražnom zatvoru jer je osumnjičen za spolnu zloporabu djeteta mlađeg od 15 godina, mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba i iskorištavanje djece za pornografiju. Ravnateljica te škole je razriješena. Bila je privedena zbog sumnje da je zataškavala slučaj spolne zloporabe djeteta, a nakon što je ispitana je i puštena, ali uz mjere opreza. 

Mađerić je kazala da saznanja o tom slučaju ima samo iz medija i nema više informacija. 

– Svakako želim reći da obrazovne institucije, posebice osnovne škole, moraju biti mjesto gdje će se mladi i djeca osjećati najsigurnije moguće. Stoga to najoštrije osuđujem. Vrsta i oblik takvog uznemiravanja i zlostavljanja je potpuno neprihvatljivo, izjavila je.

Ajduković smatra da je dobro da su roditelji prijavili situaciju u osnovnoj školi. Svjesni su da će djevojčice, kaže, možda proći kroz jedan ne baš ugodan postupak davanja iskaza. 

– Koliko god se mi trudimo imati pravosuđe u skladu s potrebama djece to je vrlo uznemirujuće. Na svu sreću, stručnjaci u pravosuđu koji radi s djecom s tim su dobro upoznati. Mislim da treba jako hrabriti roditelje da povjeruju djetetu, da reagiraju, da prekinu taj lanac šutnje. Mi na žalost imamo niz situacija koje su vezane uz to da se seksualno zlostavljanje djece, maloljetnika, nastoji prikriti, kazala je.

– Što više moći institucija ima, to više moći koristi da prikriva različite oblike seksualnog nasilja. Bit ću vrlo konkretna. Imali smo niz slučajeva gdje je crkva prikrivala seksualno nasilje klera u odnosu na djecu i maloljetnike, izjavila je i istaknula da svako nasilje treba osuditi.

Smatra da oštro treba sankcionirati one koji nisu reagirali. Napominje da ne govori konkretno o aktualnom slučaju osnovne škole jer o tome nema informacija. No ponavlja da kada se tako nešto dogodi treba vrlo oštro sankcionirati one koji su zataškavali i one koji su to činili, potom to učiniti javnim. 

“Mlade treba educirati o tome na koji način će biti uključivi u društvu”

Vrlo bitnim za suzbijanje nasilja pravobraniteljica Ljubičić smatra edukaciju. S obzirom na predrasude, stereotipe i očekivane uloge muškaraca i žena Ljubičić naglašava da je potrebno kroz obrazovni sustav mlade ljude mijenjati i educirati o tome na koji način će oni biti uključivi u društvu.

– Stručne osobe koje se bave rodno uvjetovanim nasiljem također trebaju biti sustavno educirane, a ne stihijski kao što smo imali određene resore koji su provodili povremeno ili prigodno edukacije, kazala je i dodala da je velika dinamika kroz tijela izvršne vlasti, pa osobe koje se bave nasiljem u obitelji, partnerskim nasiljem, rodno uvjetovanim nasiljem trebaju biti educirane.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: