Psihologinja Sever: Djeca jako dobro čuju naše poruke

Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, kazala je da zasad sve dobro funkcionira i da su se škole dobro prilagodile.

– To smo i očekivali jer su škole i nakon COVID-a i nakon potresa u rekordnom roku normalizirale svoj rad.

Kazala je da se škole zaključavaju, dežuraju domar ili spremačice, neke škole imaju zaštitare, a u svakoj školi je policajac što je prvi dan malo zbunilo učenike.

Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unapređenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, kazao je da tragičan događaj u OŠ Prečko ne smije poljuljati činjenicu da su naše škole sigurne, ali nas je potaknuo da djelujemo u smjeru podizanja sigurnosti u školama na višu razinu.

– Dugo sam godina radio u školi i znam da je to vrlo provedivo i da je Protokol o sigurnosti kratkoročno podigao osjećaj sigurnosti u školama na višu razinu, ali sada imamo i srednjoročne mjere i svakako ćemo nakon toga biti još za stupanj sigurniji nego dosad, rekao je Karin.

Tanja Sever, specijalistica kliničke psihologije kazala je da je sasvim sigurna da sve što se dogodilo nije prošlo mimo djece i svatko je na svoj način to interpretiralo.

– Budemo li im i dalje davali poruku da je sigurnost važna, da granice i struktura koje su sada postavljene su potrebne kako bi se svi osjećali sigurno, oni će sigurno prihvatiti ove mjere i neće o tome puno dvojiti. Malenima treba reći da je tu uvijek netko kome se mogu obratiti ako se na bilo koji način osjećaju nesigurno. Oni od 1. do 4. razreda imaju povjerenje u učitelje, oni su njihovi mentori. Kasnije, od 5. do 8. razreda moguće je da djeca ruše te granice, neće im biti ugodno biti potpuno zatvoreni, ali zato su tu veliki odmori. Mislim da naša djeca jako dobro čuju sve poruke koje im prenesemo – izravno ili neizravno, kroz sve što su do sada slušali, kazala je Sever. 

Dosad nije bilo pregledavanja

Prof. Hitrec je kazala, da prema informacijama koje ima, nitko u ova tri dana nije pregledavao nikoga prilikom ulaska u školu jer su u nju ulazili isključivo učenici i zaposlenici.

– Sada kada imamo točne informacije koliko je uopće bilo posjetitelja ova tri dana, dogodilo se to da vidimo da je bilo po 4-5 posjetitelja dnevno i da su to bile najavljene osobe i gdje nije bilo potrebe za pregledom. Dakle, ja pretpostavljam da je i postavljeno na inicijativu MUP-a u protokol kao mogućnost pregleda ako bi bila takva situacija da je netko sumnjiv da to pregledava.

– Naravno da je to uvijek subjektivna procjena i zbog toga na tom mjestu zaista treba biti osoba koja je educirana za te poslove. Treba istaknuti da je to privremena mjera. Nama neće trajno dežurati spremačice i domari na ulazu i kontrolirati ulaz, rekla je Hitrec. 

– Uvodi se novo radno mjesto operativno-sigurnosnog djelatnika. Ono što će se od njega tražiti je sigurno nešto više u odnosu na ove do sada pomoćne radnike koji su bili u školama, tako da će to trebati biti osobe koje će biti apsolutno i tjelesno i psihički dorasle tome, a i da će kroz ovu edukaciju koja će biti obvezna za njih, kad nju prođu sigurno će dobiti još dodatne kompetencije koje će trebati. Novi zaposlenici u školama će imati osim tih sigurnosnih kompetencija, ljudske kompetencije koje svakako moraju imati, morat će imati komunikacijske kompetencije, tako da će njihov posao biti specifičan u odnosu na ovo. Oni će brinuti svakako o sigurnosti cijelog objekta, svih onih koji borave u školi, od učenika, nastavnika i svih ostalih, provjeravat će sve sigurnosne mjere koje su vezane za to, jer znamo da nije samo ulaz i izlaz iz škole sigurnosna mjera, znamo da u slučaju ugroze bilo koje vrste da se moraju, to je i propisano, vježbati evakuacije, rekao je Karin.

Do sada je to bilo jedanput u dvije godine, sada je propisano dva puta u jednoj godini. Odobravat će se radna mjesta školama koje rade u dvije smjene, imat će dvije osobe koje će raditi.

– Uvjet za zapošljavanje neće biti završena edukacija, već onaj koji se zaposli će imati uvjet da u roku šest mjeseci završi ovu edukaciju koju radi Centar za društvena istraživanja i civilna zaštita, i tako da je sve intenzivirano i sve će se to brzo odvijati, smatra Karin. 

“Stručnim suradnicima treba potpora izvana”

Psihologinja Sever naglasila je da svugdje treba stručnih suradnika ponajprije u školama.

– Zbog toga što su oni najčešće amortizeri, ali ne samo amortizeri između djece, nego između nastavnika i učenika, između škole i roditelja. I sigurno da je s većim brojem moguće pokriti i više poteškoća. Tu se otvara jedna potpuno druga priča, a to je da zapravo ovdje govorimo o školi, o svemu što ona može poduzeti. Škola je jedna od karika u lancu. Tu su dakako i roditelji koje čujemo, koji su poduzeli zaista puno koraka da ih se čuje i vidi, ali isto tako na školu su vezane i zdravstvene i neke socijalne institucije, kazala je.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– Psiholozi, stručni suradnici, oni zaista moraju biti povezani sa svima drugima, da kada osjete da imamo rizične skupine, kada vide da ima kod učenika nekakvog rizičnog ponašanja, oni moraju imati suport izvana, moraju imati potporu i nekih drugih važnih čimbenika u ovom cijelom procesu.  Nasilje raste zbog toga što smo mi s tehnikom i sa svim onim što smo primili kao jako lagani način za dolazak do informacija u procesu učenja, spoznaje i tako dalje, što smo privoljeli i to nam se jako sviđa, zapravo smo dobili još jedan kapital, to je zapravo i to nasilje koje se vani nudi i koje vrlo lako ulazi među nas. Djeca su za to ljepljiva i vrlo često skidaju neke modele, rekla je Sever.

Kazala je da ljudima u školi, osim edukacije, treba pružiti superviziju.  To je jedna od osnovnih stvari koja nama može pomoći u bilo kojem obliku odstupajućeg ponašanja, kazala je.

– Superviziju koju može jednostavno školski psiholog ili pedagog ili bilo koji drugi stručni suradnik zatražiti i od onih koji znaju kako se postupa u socijalnoj skrbi, kako se postupa s kliničkim poteškoćama, kako se postupa s pojedinom dijagnozom, zaključuje. 

Što se očekuje od djelatnika za sigurnost?

– Očekujem u svakom slučaju osobu od povjerenja koja će moći pridonijeti zaštiti škole i koja će znati da ne radi u nekoj trgovini, nego da radi u školi, da će imati senzibilitet za djecu i za odgojno-obrazovnu djelatnost i poduzeti sve iz svog stručnog znanja da se škola zaštiti i ostvari se ta neka kontrola, ali da istovremeno, isto promatra kako djeca ulaze, jer neko ima već od samog ulaska možda promijenjeno ili drugačije ponašanje. Jer ako ćemo mi imati osobu koja je stalno zaposlena, ona će živjeti s našom školom. Poznati ćete učenike i sve nas. Mislim da je to ključno i važno, kazala je Hitrec. 

– U svakom slučaju slažem se da se prvo trebamo osnažiti sa stručnim suradnicima i na području mentalnog zdravlja, jer nakon ovakvih događaja često krenu neke lančane reakcije u svemu što nas čeka, jer je sigurno da nas čekaju nesigurna vremena i da što god oduzeli, da škola nikad neće biti 100% sigurna. Ali je jako važno da detektiramo i na ovu opasnost koja nam dolazi iznutra. Imamo i velik broj učenika koji imaju različite probleme i oni se nalaze u vrlo osjetljivom razdoblju života, posebno srednjoškolci, kada ispituju granice, imitiraju ponašanja, pa i negativna ponašanja. I tu je zaista potrebno svakodnevno dobro promatrati svako dijete i vidjeti neke promjene i djelovati na vrijeme, kazala je Hitrec.

Sigurnosna procjena škola

– Sigurnosne procjene će nam biti jedna slika cijelog sustava vezanog za sigurnost u školama. Znamo da je do sada sigurnost u školama bila na osnivačima i ravnateljima škola, koji su procjenjivali na svom području za svoju školu, koja je razina sigurnosti dovoljna. Tako da imamo različitih situacija od osnivača do osnivača, gdje smo negdje imali zaštitare, negdje smo imali neke druge vrste sigurnosti. Negdje je više od 65% škola bilo i do sada zaključavano, tako da ove mjere su sada išle s razine Ministarstva da budu obvezujuće za sve, tako da se ujednače ti kriteriji. To daje zapravo da kroz ove kratkoročne mjere koje su dobre, evo imamo sad i komunikaciju sa školama, dobro prihvaćene i usklađene, da su naši učenici dovoljno osviješteni, da će oni sve to prihvatiti jer je to u biti za njihovo dobro, rekao je Karin.

– Trebamo davati takve poruke da su škole mjesta radosti života učenika i da svi zajedno moramo napraviti sve da bi ta naša djeca se osjećala što sigurnije, dodao je.

“Detektirati djecu koja su izvana dobro, ali zapravo nisu dobro” 

– Mi ćemo djecu koja zaista imaju odstupajuće ponašanje, koja su glasna i vrlo jasno pokazuju da su nezadovoljna, lako uočiti, jednako učitelji, profesori, stručne službe, dakle svi skupa, ali imamo zapravo puno veći problem. Imamo sve više djece koja su dobra na van, ali nisu dobro. To je ponajprije zbog toga što se vrlo često dogodi da imamo krive ljude na krivom mjestu, pa tako i krivu djecu na krivim mjestima. Djeca koja su upisala, recimo, srednje škole gdje se to nekako i najviše vidi, zbog ovog silnog imperativa uspjeha i napuhanih petica koje imamo na sve strane. Oni dolaze s jednom slikom da zapravo barataju s jako puno znanja, s puno uspjeha, ulaze u srednje škole gdje im se vrlo brzo na jedan dosta jasan način pokaže da to znanje je dosta fluidno, vrlo često nemaju radne navike i onda zaista im pada samo pouzdanje. Ostaje im i onaj isti perfekcionizam koji su razvili u osnovnoj školi i uz pomoć raznih načina su došli do tog balona uspjeha i onda imamo u srednjoj školi, pogotovo u prvom razredu, jako puno djece koja su dobra, trude se, ali zapravo sagorijevaju, potpuno se troše negdje u sebi i oni imaju svakoga dana sve slabije samopouzdanje, kazala je Sever.

– Jedan dio te djece se može okrenuti na sebe i naravno tu dolazi do jako puno usamljenosti, depresivnosti i svega onoga o čemu stalno slušamo i govorimo, ali ima i onih drugih koji zapravo taj pritisak s vremenom ne mogu nositi i od strane doma su zapravo potaknuti ostati tu gdje ne pripadaju. Ne trebamo otvarati sve veći broj mjesta u gimnazijama. Imamo izvrsne strukovne škole koje imaju bazu za dobru izobrazbu, a pri tome razvijaju jako dobre smjerove gdje se ti možeš specijalizirati. Radeći već jako puno i dugo godina profesionalnu orijentaciju, vrlo odgovorno kažem da imamo jako puno prosječne djece s dobrim specijalizacijama. Nemamo porast iznadprosječne djece koja taknu sve što, dakle, što taknu da im ide. Oni jednostavno trebaju vidjeti u čemu su dobri, a naš zajednički zadatak im pomoći da u tome budu i posvećeni. Ako su oni ondje gdje je sve jednako važno, gdje svaki tjedan se samo izmjenjuje pritisak, da li malo od povijesti, malo od biologije, pa onda opet malo od latinskog, mi zapravo od njih ne možemo dobiti dobro, a ni oni se ne osjećaju tako. Oni su zapravo tempirane bombe. naglasila je. 

“Treba raditi i s djecom, ali i s roditeljima”

– Zabrinutost postoji, ali još uvijek imamo energije i entuzijazma nositi se s time. Sigurno nam dolaze i već su teška vremena u tom smislu, jer našoj djeci je teško i ovo je sve sigurno istina. Roditeljski stilovi odgajanja su se potpuno promijenili, nisu isti kao prije deset godina, kamoli prije dvadeset i trideset. Roditelji zaštićuju svoju djecu, krče put, umjesto njih rješavaju probleme i bune se ako se bilo što dogodi. Zanimljivo je da na prvom roditeljskom sastanku kada kao ravnateljica kažem pravila škole, što se očekuje od učenika, svi su jako zadovoljni da se treba njegovati disciplina, da ne smije biti nikakvog nasilja. I u tome sto posto podržavaju, ali sve do trenutka dok njihovo dijete na bilo koji način nije uključeno. Tada su protiv svih pravila i tada smatraju da se sve mora zaobići i da je jedino njihovo dijete u pravu i jedino ono ne smije, bez obzira na pravilo, biti sankcionirano. I zato je u školama teško i teško je raditi i nastavnički posao i biti stručni suradnik i ravnatelj. Ali znamo da bez toga da intenzivno ne radimo i s roditeljima i s djecom neće biti nekog pomaka, rekla je ravnateljica Hitrec.

Navela je svoje iskustvo da su mirne djevojke koje su bile solidne učenice, bez problemima u ponašanju, nakon situacije u Beogradu pisale prijeteće poruke.

– Moramo sa svima njima jako pažljivo baviti, promatrati ih i slušati te detektirati kada je trenutak da trebamo dati neki drugačiji tip podrške od one koje u školi dobivaju. Pod pritiskom su sigurno, i to bi se sigurno složilo, da osobito u srednjoj školi je jako veliki problem da nam dođu i u gimnazije i u strukovne škole učenici koji ne pripadaju u tu vrstu škole, a upravo zbog roditeljskog pritiska. Tu sam svjedočila nekoliko slučajeva izražene agresivnosti – učenik koji ne može podnijeti taj pritisak, a ne zna pokazati nijedan drugi način nego na agresivan, dodala je . 

O pulskom slučaju

– Jučer sam do kasno u noći bio u Puli, razgovarao s roditeljima i rekao im da moramo vjerovati jedni drugima, da roditelji nemaju pravo svojoj djeci uskratiti obrazovanje i da razlozi koje su našli kako bi izrazili svoje neslaganje su pogrešni. Djecu se ne treba niti smije upotrebljavati za bilo kakve poruke ili bilo kakve pritiske, nego je djeci mjesto u školi. Mi nismo bile dvije strane, mi smo jedna strana, nije bilo nikakvih uvjeta, ucjena, bilo čega kako se to sada negdje interpretira, nego smo zajedno razgovarali, dali odgovore na sva njihova pitanja, rekao je Karin.

Smatra da su roditelji pogrešno u jednom dijelu shvatili svoju ulogu u obrazovnom sustavu.

– Mi smo kroz zakon jasno stavili poziciju roditelja, oni odlučuju u školskom odboru, imaju vijeće roditelja, odlučuju o načinu izvan nastavnih aktivnosti, izborne nastave, sve to roditelji imaju veliki utjecaj, ali ovaj dio koji se tiče zakonitosti rada, ovdje se radilo da su pobrkali te pojmove. Mi možemo razumjeti roditelja da se ne slaže s nekakvim zakonom, ali ne možemo prihvatiti da se taj zakon ne poštuje, dodao je i naglasio da roditelji moraju shvatiti da ne mogu, braneći prava svog djeteta, narušavati pravo ili ugrožavati pravo druge djece.

–  Sad smo imali već dvije situacije kada roditelji povlače djecu iz škole i uvjetuju nešto. Nije baš dobar put. Sad su se otvorila ta vrata za roditelje koja će teško biti ponovno zatvoriti i mislim da ćemo u budućnosti vidjeti što će sve roditelji pokušati iskoristiti. Moguće su i neke druge situacije. Sada su bile situacije koje su vezane uz nekog učenika s problemima u ponašanju. Tu je jako važno da se ipak ograniči utjecaj roditelja u smislu da se omogući redovito održavanje nastave za sve učenike, rekla je ravnateljica Hitrec.

– Moramo početi razmišljati o tome da kao odrasli uvijek šaljemo vrlo jasne poruke djeci. U ovim trenucima dok se bavimo međusobnim krivnjama, dok razgovaramo samo o tome čiji je dio veći ili manji u nečemu, zapravo uopće ne vidimo tu djecu. Ono što je presudno u ovoj cijeloj priči – nijedno dijete koje ima određenu poteškoću nije rođeno jučer. Ono je zaista postojalo i negdje prije, stvari su viđene. Znam iz prakse da imamo i situacije gdje roditelji vrlo na vrijeme, već pri upisu u prvi razred osnovne škole ili u prvi razred srednje škole, vrlo jasno kažu koje su poteškoće. Od strane takve jedne institucije su te potrebe zanemarene. To je isto zanemareno kao i ovdje ako je zanemareno da bi se negdje u školi našlo mjesto za takvo dijete, zaključila je psihologinja Sever.