Trenirali ste i taekwondo?
– Da, nešto malo. Taj sport mi je pomogao da mogu napraviti neke pokrete koje možda drugi vratari ne mogu. Primjerice špagu.
Završio je opću gimnaziju, a kad je bio u četvrtom razredu, dobio je najljepši dar, poziv u seniorsku reprezentaciju.
– Bila je nedjelja, 1. studenoga, 21 sat. Pripremao sam se za školu kad me nazvao Ivica Maraš, glasnogovornik reprezentacije, i rekao da dođem na pripreme, Marin Šego je kasnio, nisam mogao vjerovati. Bilo je nestvarno, u nedjelju poslijepodne gledao sam Kiel s Duvnjakom na TV-u, a već sutradan ručali smo za istim stolom. Tada smo se upoznali, baš me impresionirao, sve nas je pozdravio, tretirao me kao i sve ostale suigrače koji su godinama u reprezentaciji. Bilo je to nezaboravno iskustvo.
Zanimljivo je da ste prvu godinu kao vratar Nexea branili na posudbi u Dugom Selu?
– Tako se dogodilo. Nino Pavelić, trener vratara Nexea, često je dolazio u Dugo Selo, gdje bi trenirao sa mnom. A tijekom lockdowna trenirali smo i na otvorenom, štoviše, to smo nastavili i poslije. Svjež zrak nema cijenu. Njemu mogu puno toga zahvaliti. Posloži mi trening do najmanjeg detalja. Ima tu i teniskih loptica, ma svega…
Kakav je Dominik izvan dvorane, izvan rukometa?
– Potpuna suprotnost onome na parketu. Slobodnog vremena nemam puno, volim kuhati. Obožavam sve što napravim u woku. A prvo jelo koje sam svladao bilo je varivo. Prelazak na samostalni život pokazao mi je koliko zapravo ima stvari koje svakodnevno moraš obaviti, misleći pritom na kućanske poslove. Pranje suđa, čišćenje, kuhanje i ostalo. Ali mislim da je najveći problem kada to moraš obaviti umoran poslije treninga. Preko ljeta volim roniti, baviti se podvodnim ribolovom. Volim gledati serije, najdraže su mu “Last Dance”, “Breaking Bad”, “True Detective”, a od filmova “Dobri Will Hunting”, “Prestige” i “Fury”…
Je li se u obitelji još tko bavio sportom?
– Stric mi je bio sportaš – Mići Kuzmanović – poznati tekvondaš koji je osvajao medalje.
GIPHY App Key not set. Please check settings