Sin Snežane Đurišić, Marko Gvozdenović, pretrpio je stravično mučenje koje se odigralo u stanu susjeda, a sada je otkrio sve detalje.

Marko je tvrdio da su ga željeli ubiti i njegove ostatke zapale, te da je imao sreće i ostao živ, jer je uspio pobjeći.

-Otišao sam kod prijatelja… Taj čovjek je u dvorištu moje zgrade, tu živi i ja sam mu pomagao koliko sam mogao. Ispekao sam kobasice i reko hajde da mu odnesem. Kad sam ušao tamo još dva momka su bila i onda sam vidio da su bili nadrogirani. Joj… Vjerujte mi, ne daj Bože nikome. Sjeo sam, pričali smo, kad sam htio krenuti kući nisu mi dali – započeo je Marko svoju ispovjest i dodao:

-Ajoj… Izvinite… Taj jedan momak je ušao, udara me u rebra nazad, a ja ne poznajem uopće ljude. Zašto, kako… Taj susjed sjedi, smije se, kaže: “E sad ćeš vidjeti…”. Udarili su me bocom u glavu, tjerali me onda da ližem svoju krv… U jednom trenutku je on urinirao u čašu i polivao me time. To sam samo na televiziji gledao, majke mi. Strašno. Bio sam u sudu jučer, ono što smijem reći, reći ću vam. On je rekao takvu glupost, kao: “Ja sam htio njemu pomoći..”. Razbio mi je prozor, kaže: “Htio se ubiti..”. Da se ubijem…

Marko se prisetio detalja horora koji je preživeo.

-Bolje da ne znate, joj. U jednom trenutku sam, ne mogu da vjerujem da pričam ovo… Skinuli su me golog i sjedio sam na podu, strašno. Tjerao me je da ližem tu krv koja mi je izlazila iz glave. Tu je bila i jedna djevojka. Ona je pratila što joj govore, nije htejla to raditi, ali pratila je njih. Šutnula me, pa me pljuvala u usta, sačuvaj Bože. Cigare su me tjerali da… To je toliko išlo daleko da je to sačuvaj Bože – rekao je i nastavio da opisuje kako je kobni dan izgledao:

-Onda mi je gurao nogu u usta, ako hoću da odreagiram odmah dobijem udarac… Prvo nisam pokušavao pobjeći zato što nisam imao gdje. U jednom trenutku taj mali je rekao, nemoj da ti pobjegne kroz prozor, a to je visoko prizemlje bilo. Onda je on otišao na kat, a ja sam ostao sam sa susjedom. Izvadio je, izvinite, dildo i kaže: “Sad ćeš se ti samozadovoljavati, a ja ću gledati”.

-Gledao sam, jbote šta me snašlo… Uzimam to od njega, on sjedi dva mjesta od mene, i kalkuliram. Ne može me pratiti, a ovaj mali je otišao na kat sa djevojkom. Gađam ga tim što mi je dao i bježim gol. Iz autobusa me gledaju, a ja gol stojim. Nisam se smio vratiti, oni me gledaju sa prozora i kažu: “Oprosti, pomoći ćemo ti”. Stajao sam nekoliko minuta skroz gol i pobjegnem kući. Tresao sam se sačuvaj Bože.

S.M/Blic