Bierhoff: „Italijo, zaglavila si u 90-ima. Moja Njemačka se ovako preporodila.“

Italijani su u Zenici poraženi od Bosne i Hercegovine na penale u finalu baraža za Svjetsko prvenstvo.

Azzurrima će Mundijal u Sjevernoj Americi ovog ljeta biti treći uzastopni na kojem neće nastupiti, a to je pogubno za naciju koja je četiri puta bila na vrhu svijeta.

„Ponekad mislim da moraš dotaknuti dno da bi se oporavio. Možda tvoja patnja nije bila dovoljna: ključne figure talijanskog fudbala moraju se ujediniti, bez obzira je li riječ o savezu, ligi ili negdje drugdje, ali svi koji vole fudbal moraju se ujediniti kako bi poboljšali ovu situaciju, koja se ne može promijeniti za šest mjeseci. Mislim da ćemo početi s novim trenerom, s određenim entuzijazmom za evropske kvalifikacije, ali temelji se moraju promijeniti kako bi se riješili glavni problemi s kojima se Italija trenutno suočava“, kazao je bivši napadač Njemačke Olivier Bierhoff nakon Bosne.

Bivši igrač AC Milana, ujedno i Gattusov saigrač, obnovio je njemačku reprezentaciju kada je postao direktor reprezentacije 2004. godine, a na čelu je ostao do 2022. godine.

„Nevjerovatno je da Italija još uvijek nije u konkurenciji, ali ako je to treći put zaredom, ne može biti slučajnost. Vidim to na dva načina: bila je to loša utakmica zbog tog crvenog kartona koji je promijenio stvari, Bosna je skupila hrabrost i napala. Drugo je da Italija više nema kvalitetu koju je nekada imala; ako imate dobru momčad, ne možete ovako ispasti. Čak i pod ovim uvjetima, međutim, očekujete da će se takva momčad ionako plasirati: za mene je to ogromno razočaranje.“

Šta nedostaje?

„Italija već dugo ima problema, a njihov uspjeh na Evropskom prvenstvu ih je donekle prikrio. Međutim, bila je to pobjeda skupine koja se ustalila na pravi način, a ne kvaliteta pojedinaca. Ako se u reprezentaciji nalaze igrači koje traže najbolje europske momčadi, kao što se događa sa Španjolcima ili Portugalcima, to je znak da je reprezentacija jaka. Ali u Italiji, uz svo dužno poštovanje, ti zahtjevi ne postoje i svaki selektor ima problema.“

Je li Gattuso kriv?

„Stvarno mi ga je žao. Trebao je stvoriti ujedinjenu skupinu. Iz onoga što vidim, momčad se bori, on u to ulaže srce, baš kao što je to činio kao igrač, ali to nije dovoljno: kvaliteta čini razliku.“

Mnogi mladi igrači iz juniorske momčadi obećavaju, ali nikada ne dođu do seniorske reprezentacije: zašto?

„I mi smo proučavali ovaj aspekt u Njemačkoj. Možda nam nedostaje malo mentaliteta i odlučnosti, želje da sve to zaradimo čak i izvan kuće.“

Sa svakim tupim udarcem, razgovori uvijek zvuče isto, ali se nikada ne mijenjaju. Hoće li sada biti isto?

„Ono što me brine jest to što je Italija oduvijek bila poznata po dobrim trenerima i dobrim igračima, ali čini se da smo izgubili visoki tempo koji je nogometu potreban. Zaglavili smo u 90-ima. Igra se promijenila, priprema se promijenila, a intenzitet je veći.“

U Njemačkoj ste poznati po tome što ste se preokrenuli potpunim preuređenjem sustava za mlade. Kako ste to uspjeli?

„Početkom 2000-ih, kako bismo prevladali krizu, stvorili smo omladinske akademije, poboljšali smo edukaciju trenera, promijenili programe i filozofiju, ciljajući na manje fizičke snage, više tehnike i mnoge druge ključne aspekte, ali trebalo nam je deset godina. Oko 2010. godine počeli su se pokazivati ​​plodovi ove politike, a 2014. postali smo svjetski prvaci. Potrebno je vrijeme. Nema čarobnog trenera, nema rješenja. Problem je u tome što morate razvijati igrače, dati im više prostora i osigurati da postanu bolji od stranaca koji igraju u ligi.“